Bošnjaci moraju konačno razumjeti važnost simbolike, ornamentike i heraldike, 

potrebu za omasovljavanjem kulture i popularizacije historije, bitnost marketinga vlastite interpretacije prošlosti i vrhunsku važnosti vizualnog, pogotovo u današnja vremena. Ako se ne osvijeste na vrijeme, ponovo će im djeca vlastitu historiju učiti kroz tuđe oči.Manifestacija “Dani srednjovjekovlja”, održana prije mjesec u Jajcu, pokazala je da trend kroatizacije i potkatoličavanja bosanske srednjovjekovne historije dobija ne samo na snazi nego i na popularnosti. Ono što bi trebala biti zanimljiva i poučna kulturno-turistička manifestacija, kojom bi se predstavila izuzetno bogata srednjovjekovna baština Bosne i Hercegovine, pokazala se kao još jedan pokušaj historijskog revizionizma i kulturne aproprijacije te prisvajanja bosanskog kraljevskog grada Jajca i njegovog predstavljanja kao “hrvatskog kraljevskog grada”.

 

Ovoj paradi hrvatstva i katoličanstva prisustvovale su “viteške” grupe iz Stoca, Ljubuškog, Koprivnice, Klisa, Pakoštana, Šibenika, Požege i Tomislav-Grada, zabavni program izvodili su ansambl i teatar iz Zagreba uz lokalni sastav iz HKD “Napredak”, “vatreni šou” priredila je još jedna “viteška grupa” iz Koprivnice, dok su gradom paradirali uskoci, biskupi, templari i uopće kostimi i narodne nošnje tipične za srednjovjekovni period na području srednje Evrope, a ne srednje Bosne.

 

Je li potrebno spominjati da je sve prištilo od kombinacije tipičnih hrvatskih i bosanskih simbola, šahovnice i ljiljana, čije povezivanje nije sporno u nekom današnjem, ali svakako jesu u srednjovjekovnom kontekstu bosanske historije?!

 

Većina medija cijeli ovaj događaj propratila je tako što se svojski potrudila ignorirati slona u sobi, no, u suštini, sve je i namjerom i izvedbom vrlo slično tzv. Stolačkoj tarči, koja ima istu funkciju historijskog revizionizma, kidnapiranja i monopolizacije prošlosti, ali i obilježavanja teritorije u sadašnjosti i budućnosti. Svakako da nije slučajno što se oba ova događaja dešavaju u Jajcu i Stocu, u dva grada koja svojom arhitektonskom baštinom i kulturnim naslijeđem svjedoče historijski kontinuitet postojanja Bosne i Hercegovine, ali i Bošnjaka na ovim prostorima.

 

Istovremeno, to su i dva grada s prijeratnom uvjerljivom bošnjačkom većinom (Stolac 61,95%, Jajce 38,86%) i izrazitom hrvatskom manjinom (u gradu Stocu Hrvati su na popisu iz 1991. godine činili tek 11,8% stanovništva, a u Jajcu 13,89%). Nije teško shvatiti krajnje namjere ovakvih manifestacija jer su daleko ozbiljniji projekti sprečavanja povratka protjeranih bošnjačkih starosjedioca i koloniziranja Hrvata sasvim propali.

 

Ipak, ma koliko u suštini maliciozne i historijski neukusne bile ovim manifestacijama, mora se odati priznanje na izvrsnoj organizaciji, produkciji, kostimografiji i općem utisku. One izgledaju veselo i zanimljivo te plijene pažnju i privlače veliki broj učesnika, pa se može očekivati da će s vremenom prerasti u ozbiljnu tradiciju. Ono što je možda najgore u svemu jeste što će, vrlo izvjesno, na kraju i Bošnjaci ako već ne učestvovati na ovim manifestacijama, onda prihvatiti reintepretaciju historije u kojoj su gosti iz Dalmacije i Slavonije domaći, a Bošnjaci stranci i došljaci na vlastitoj djedovini.

 

Takav scenarij sasvim je moguć jer nema gotovo nikakve bošnjačke reakcije na manifestacije ovakve vrste i jer ne postoji instinkt i impuls da se vlastita kulturna baština, doslovno naslijeđe svojih direktnih predaka, čuva, njeguje i zaštiti takvom vrstom masovnih manifestacija u kojima će učestvovati što veći broj Bošnjaka. Umjesto toga, imamo zanimljiv fenomen da se, recimo, u Stocu održavaju manifestacije poput “Slova Gorčina”, nekad uglednog festivala, koji se već neko vrijeme grubo zloupotrebljava da bi se nagrađivanjem kojekakvih islamofobnih šovinističkih pjesmuljaka dodatno pljunule i ponizile bošnjačke svetinje.

 

Od onih koji zagovaraju takve module čuvanja kulturne baštine i naslijeđa ne može se očekivati nikakva pozitivna akcija ili reakcija jer je, kao prvo, riječ o snobovima koji preziru masovnost i narodne mase, a, kao drugo, jer se u dobrom broju radi o osobama koje rođenjem ili vlastitim izborom i ne pripadaju bošnjačkom kulturnom krugu te se groze bilo kakve, a pogotovo javne manifestacije “bošnjačkog nacionalizma”.

 

Također je zanimljiv fenomen da su i u Jajcu i u Stocu jedine organizirane manifestacije u kojima masovno učestvuju i defiliraju Bošnjaci sa zastavama ustvari proslave datuma iz komunističke prošlosti. Možda to najbolje objašnjava i zašto nam je tako kako nam je.

 

Bošnjaci moraju konačno razumjeti važnost simbolike, ornamentike i heraldike, potrebu za omasovljavanjem kulture i popularizacije historije, bitnost marketinga vlastite interpretacije prošlosti i vrhunsku važnosti vizualnog, pogotovo u današnja vremena. Ako se ne osvijeste na vrijeme, ponovo će im djeca vlastitu historiju učiti kroz tuđe oči.       stav.ba