.

 

 

 

 

 


.

Svjedoci smo da je nakon okončanja odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini, 

veliki broj građana čija su se imanja našla unutar administrativnih granica Bosanskohercegovačkog entiteta RS, odlučio da ta svoja imanja, odnosno nepokretnu imovinu, zamijeni za nepokretnu imovinu u drugom Bosanskohercegovačkom entitetu, vrlo često nesrazmjerne vrijednosti ili da je proda, nerijetko u bescijenje. Naravno deševale su se i obrnute situacije, u zavisnosti od nacionalne pripadnosti vlasnika nepokretne imovine i dijela naše države u kojoj se ona nalazila.Na svu sreću, veliki je broj građana u oba Bosanskohercegovačka entiteta koji su svoju nepokretnu imovinu sačuvali i na taj način indirektno doprinijeli spriječavanju gruntovne homogenizacije Bosne i Hercegovine, kroz očuvanje šarolikosti naše države, kako kroz demografsku strukturu, tako i kroz vlasničku strukturu nekretnina, što nije bio cilj neprijatelja naše države, koji su uporno nastojali i nastoje uništiti njenu multietničnost, po kojoj je nadaleko poznata i karakteristična.
 
Nažalost, zbog objektivnih okolnosti, svima dobro poznatih, mnogo veći procenat takvih pojava dešavao se u našem manjem entitetu, čijim vlastima to nije bilo dovoljno, već su kroz zakonsku i podzakonsku regulativu, nastojali na sve moguće načine otežati i onemogućiti, ne samo povratak izbjeglih i raseljenih lica, odnosno povratnika, već i zaštitu njihove imovine.Shodno tome, odlučili su se da sistemski kroz usvajanje seta zakonskih i podzakonskih propisa, stvore što više mogućnosti za legalno oduzimanje nekretnina, kreirajući takve obaveze i uslove, koji onome ko ne boravi na prostoru tog entiteta ili države Bosne i Hercegovine, stvaraju samo probleme i dodatne troškove za njegovu nekretninu, a kako bi ga primorali da je što prije proda ili u još gorem slučaju, ukoliko ne bi ispunjavao svoje obaveze u vidu plaćanja poreza na nepokretnosti, obilježavanja međa nekretnine i sl., kako bi mu je „zakonski“ oduzeli radi plaćanje poreznog duga ili dodjeljivanja trećoj osobi koja se lažno prilikom izlaganja nekretnina predstavi kao posjednik i vlasnik i to na neki sumnjiv način dokaže.Važno je istaći da vlasti našeg većeg entiteta (FBIH), još uvijek nisu, niti u bližoj budućnosti planiraju uvesti ista ili slična zakonska rješenja.
 
Posebno je bitno istaći i činjenicu da se zemljišnoknjižno, katastarsko i porezno zakonodavstvo veoma razlikuju u oba entiteta, te je nužno pristupiti njegovom ujednačavanju.Jedan od velikih problema i nedostataka u Bosanskohercegovačkom entitetu RS, jeste što vođenje evidencije o vlasništvu nekretnina nije više u nadležnosi sudske vlasti, kako je to u entitetu FBIH, već je isto prenešeno u nadležnost upravne vlasti, što dodatno potiče pravnu nesigurnost i mogućnost zloupotreba.Šta trebamo uraditi da bismo sačuvali našu nepokretnu imovinu, naš grunt, a time i našu državu Bosnu i Hercegovinu.Ne smijemo nipošto prodavati naša vjekovna ognjišta gdje god da se ona nalazila.Moramo ih stalno obilaziti, čistiti, obnavljati, obrađivati i zagrađivati.Moramo se stalno informisati o propisima koji su na snazi, posebno poreznim i zemljišnoknjižnim i katastarskim.Moramo izvršavati sve naše zakonske obaveze, bez obzira kakve i kolike bile i gdje se mi nalazili.Moramo stvarati pretpostavke za život na našim vjekovnim ognjištima i na njima prijavljivati naše prebivalište, te ostvarivati aktivno i pasivno biračko pravo.
 
U narednom periodu planira se vršiti avionsko snimanje nekretnina na području opštine Kalinovik, te ovim putem poseban apel ide svim građanima koji su izbjegli i protjerani s teritorije te opštine, a još uvijek imaju nekretnine u istoj, da obavezno pristupe utvrđivanju i obilježavanju svojih međa, jer u suprotnom prijeti opasnost da izgube svoja vjekovna imanja, jer parcele, odnosno nekretnine čije međe ne budu obilježene upisat će se kao vlasništvo entiteta RS.Slične aktivnosti provodile su se i provode i u drugim opštinama Bosanskohercegovačkog entiteta RS, te se građanima skreće pažnja da budu oprezni i informisani i da se ponašaju u skladu sa gore navedenim preoprukama.Posebno pitanje je i pitanje državne imovine, a u ovom slučaju konkretno vojne imovine koje na teritoriji opštine Kalinovik ima veoma mnogo, a koja bi umjesto na državu Bosnu i Hercegovinu, trebala da bude upisana na njen manji entitet, što je pravno nedopustivo i predstavlja kršenje Ustava Bosne i Hercegovine.
 
Navedene probleme sami građani ne mogu riješitit, već je potrebno da se uključe sve strukture i organizacije.Kao jedan od koraka ka rješavanju problema bilo bi i osnivanje registra povratnika i povratničke imovine, kako bismo konačno dobili barem približno tačnu sliku o stanju naših pvratnika i njihove imovine.Pitanje kojem također treba posvetiti pažnju jeste i ukop ubijenih ili umrlih lica u mjestima iz kojih su protjerani. Često svjedočimo da se takva lica ukopavaju u mjesta u koja su izbjegli, što je pogrešno, jer njihovim ukopavanjem u njihova rodna mjesta pospješujemo dolazak ljudi na te prostore, a da ne govorimo o činjenici da oni svojim mezarom i grobom čuvaju Bosnu i Hercegovinu na tom području.Autor: Magistar prava Merim SERDAREVIĆ                   saff.ba