Povodom odluke Kosova o taksama na robu iz Srbije i BiH, poznavalac odnosa u regiji 

Azem Vlasi kaže za Vijesti.ba da to nisu popularne, ali su mjere iz nužde. Žao mi je zbog BiH, ali iz Sarajeva nismo čuli makar jedan javni zahtjev da ova država prema Kosovu ima isti stav kao druge države nastale od bivše Jugoslavije, navodi Vlasi.On podsjeća da BiH nije ukinula vizni režim sa Kosovom, te da se u ponaša rigidnije nego Srbija. Znam da se za takve odluke u Sarajevu moraju pitati oni iz entiteta RS, dodaje Vlasi. 

- Kako komentarišete ishod sastanka evropskog komesara Hahna sa premijerom Kosova Haradinajem? On je nakon sastanka rekao da je odluka o uvođenju taksi može da se poništi samo u slučaju priznanja Kosova od strane Srbije.  

 
VLASI: Gospodin Hahn je kosovskim dužnosnicima iznio mišljenje da odluka Vlade Kosova za taksu od 100 posto na proizvode iz Srbije i BiH nije dobra. Ali, pošto Srbija, BiH i Kosovo nisu članice EU, to ostaje samo mišljenje i prijateljska sugestija. Da su dužnosnici EU ranije sugerirali Srbiji da ne vodi svuda okolo antikosovsku kampanju i sabotira Kosovo u pristupu međunarodnim organizacijama, te da su i Srbiji sugerirali da poštuje pravila CEFTA prema Kosovu, kao što Kosovo poštuje prema Srbiji, ne bi do ovga došlo. 
 
A BiH nema baš nikakvog interesa da pravi društvo Srbiji u antikosovskoj politici, osim što može imati posljedice. Sa Makedonijom, Crnom Gorom, Albanijom i drugim zemljama u okviru CEFTA Kosovo nema nikakvih problema. Trgovinski odnosi su samo jedan segment odnosa između dvije države, u ovom slučaju između Kosova i Srbije. Dok ne budu međusobno priznate ove dvije zemlje, uvijek će biti problema i to ne samo na planu trgovinske saradnje. Mi, kao i mnoge druge zemlje koje su priznale Kosovo, ne razumiju zašto Srbija ne priznaje Kosovo kada je ono faktički i formalno slobodno od nje od juna mjeseca 1999.godine. Ne znamo šta zapravo Srbija hoće od nas. 
 
- Kakav Vam je generalno stav o uvođenju stoprocentnih carina za BiH i Srbiju? Je li ovo bila neizbježna mjera?
 
VLASI: Takve mjere u principu nisu popularne. Ali jedna ih zemlja (u ovom slučaju Kosovo) zavodi prema određenoj zemlji samo iz nužde. Srbija se ne ponaša prema Kosovu kao prema drugim članicama CEFTA - Sporazuma o slobodnoj trgovini. Tretira je kao neku nedefiniranu teritoriju ili dio Srbije, a to je Sporazum između država naše regije. Tamo ne mogu naše robe ulaziti po istom formalno-proceduralnom režimu kao njihova roba kod nas. Znači, Kosovo je za Srbiju samo tržište za prodaju robe. I to u vrijednosti oko 500€ godišnje što ni u jednoj drugoj zemlji toliko ne izvozi. Ako je Srbija uložila toliko novca, političke energije i napora da se Kosovo ne učlani u UNESCO, u INTERPOL, ne znam zašto ne predlaže da se Kosovo isključi iz CEFTA-Sporazuma zbog tarife od 100 posto.  
 
Žao mi je zbog BiH, ali iz Sarajeva nismo čuli makar jedan javni zahtjev da ova država prema Kosovu ima isti stav kao druge države nastale od bivše Jugoslavije. Čak ni vizni režim sa Kosovom ne ukida. Dakle, ponaša se rigidnije nego Srbija jer smo sa njom makar režim slobode kretanja ljudi i roba uredili. A želi prodavati robe na Kosovu. Sa svim drugim državama nastalim od bivše Jugoslavije Kosovo ima normalne odnose. 
 
Znam da se za takve odluke u Sarajevu moraju pitati oni iz entiteta RS. Ali, ako političari iz bošnjačkog i hrvatskog korpusa misle da šutnjom u vezi Kosova mogu makar kupiti šutnju od onih iz RS koji glasno govore protiv BiH i negiraju je kao državu, vidi se da nisu u pravu. Zadžaba šute u vezi Kosova. Koliko ja znam, Vlada Kosova nastoji pronaći rješenje kojim bi se Federacija BiH izuzela od ove mjere od 100 posto, ali to će u krajnjem slušaju zavisiti od vlasti u Sarajevu
 
- Puno reakcija u javnosti izazvala je izjava vicepremijera Kosova Envera Hodžaja o tome da je za vrijeme boravka u Hrvatskoj, Makedoniji i Crnoj Gori, razgovarao s čelnicima tih država da osnuju jedan pakt koji bi se suprotstavio Srbiji i agresivnoj politici ove države. Kako to tumačite?
 
VLASI: Vicepremijer Hoxhaj je sam pojasnio da nije baš tako rekao. Ali da je potrebno da navedene države oko Srbije budu na oprezu, to je očigledno. Sve države nastale od bivše Jugoslavije već su u članstvu EU i NATO-u ili su čvrsto opredjeljene da tamo budu. Osim Srbije koja glumi vojnu neutralnost, a kupuje ili dobija oružje od Rusije, pretvara se u neku vrstu ruske vojne baze, a prijateljstvo sa Rusijom stavlja ispred članstva u EU. Ako imamo u vidu ne samo namjere već i praktično djelovanje Rusije u našoj regiji protiv prisustva NATO i EU, a sve zbog rivalstva sa zapadnim zemljama u vezi Ukrajine, ali i širih razloga, a Srbijja je glavna ruska baza u ovoj regiji, onda je jasno da ona pretstavlja potencijalnu opasnost za sve nas. 
 
Umješanost ruskog i srpskog faktora na dan izbora u događaje i pokušaj nasilnog prevrata u Crnoj Gori je dokazana. Opozicija u Crnoj Gori se ne ponaša kao svaka normalna opozicija, kao kontrolor i kritičar vlasti, već kao žestoka rusko-srpska falanga koja djeluje protiv samih temelja crnogorske državnosti. Umješanost srpskih krugova u nasilje u Sobranju Makedonije da bi se ometao put ove države ka EU i NATO je nesporna. Vrh entiteta RS i ne krije da mu je vizija Srbija i Rusija, a ne BiH. Uporno nastojanje Srbije da pretenzije prema Kosovu drži otvorenim, pa time i potencijalno kriznim žarištem vidimo na djelu svakodnevno. Valjda su to dovoljni razlozi da svi mi oko Srbije budemo na oprezu, jer nemamo dovoljno dokaza za ono što čujemo od vlast u Beogradu kako je "Srbija faktor stabilnosti u regiji".

(Vijesti.ba)