U podcastu Opsajd gostovao je bivši bosansko hercegovački reprezentativac Senijad Ibričić,
a u razgovoru su se izmijenile razne teme. Od probe u Monacu, preko same karijere u Splitu, reprezentaciji i Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014. godine do sadašnjih dana u Sloveniji.
Ibričić je bio dio reprezentacije koja je igrala na Svjetskom prvenstvu 2014. godine, ali je jedini igrač, osim golmana, koji nije upisao niti jedan minut. Ubrzo se oprostio od državnog dresa, a sada se prisjetio dešavanja od prije šest godina.
“Sušić je bio selektor u dva mandata, a ja, kao i 95 posto igrača, nisam nikad razgovarao s njim o problemima. To sve govori o njegovom načinu saradnje. Razgovarao je samo s kapitenom i još možda dva-tri igrača. Što se tiče Svjetskog prvenstva mislim da je sudbina Ervina Zukanovića bila namijenjena i meni. Ružno je to jer znamo šta je naša država sve prošla i koliko smo se napatili da dođemo do Svjetskog prvenstva i onda neko preko noći hoće sve da sruši. U kvalifikacijama su igrali 90 posto isti igrači koji su izborili plasman, a onda je Sušić odjednom počeo govoriti kako nemamo ekipu za Brazil. Znali su svi u ekipi razlog. Mi koji smo igrali u manjim klubovima smo bili donji, odnosno svi koji nisu željeli raditi sa bratom od selektora, koji je inače menadžer. Tu je postojao problem. Jer nelogično je. Ista ekipa uspješno igra 90 posto utakmica i sad odjednom trebaju nam promjene. Kada stvari povežete, bude sve jasno. Došli su neki novi igrači, svi znamo preko koga. Neću govorit u ime Zukanovića, ali i meni je to bilo ponuđeno. Garantujem vam da nismo bili jedini koji su bili ucjenjivani nego da je to bila praksa u 80 posto slučajeva kod igrača koji već nisu igrali u velikim ligama. Zbog toga sam i otišao zbog reprezentacije.”
Ibričić se osvrnuo i na odnos sa Zdravkom Mamićem koji ga je, igračevim riječima, svojedobno često zvao u Maksimir.
“S njim trenutno nemam nikakav kontakt”, otkrio je Ibričić.
“Prije, kada sam odlazio u Hajduk, on me isto tada zvao i kada se sretnemo trebamo se pozdraviti. Poslije, kada sam otišao iz Hajduka, iskreno, zvao me sigurno dva-tri puta, ali rekao sam da nema tog novca niti bih sebi želio pokvariti ono što sam ostvario u Splitu. Poštujem Hajduk i volim sve u Dalmaciji, a poštujem i Dinamo kao klub. Ovo što je Mamić učinio, njega mogu ljudi voljeti ili ne voljeti, ali, ono što je napravio za hrvatski nogomet, mislim da mu treba skinuti kapu. Kamo sreće da ima više Mamića na cijelom Balkanu.”
Otkrio je Ibričić i ponešto o povratku u Split, o čemu se dugo šuškalo.
“Stvarno sam bio blizu povratku u Hajduk”, prisjeća se. “Otkad sam otišao, svaki prijelazni rok se spominjao moj povratak, imao sam želju i htio sam se vratiti ondje završiti karijeru. Hajdučko srce i mural, to ostaje vječno. Za jednog momka koji je došao iz Sanskog Mosta to puno znači. Najbliže sam bio povratku prije četiri godine kad sam završio sve svoje avanture vani i kad sam se vratio iz Irana. Bili smo blizu, sve smo dogovorili, a onda se odjednom pojavio jedan trener koji je, poznavajući ili ne poznavajući moje kvalitete htio da dođem na neke testove što ja, normalno, nisam želio prihvatiti i zatim sam otišao u Koper. Nakon toga je bilo sve teže, svaku godinu sam stariji i nema šanse da odlazim tamo i uzimam mjesto mladim igračima. Ali, Hajduk ostaje moj klub i u mom srcu.” (Vijesti.ba)