Bosna i Hercegovina i Crna Gora bile su poligon za vođenje hibridnog rata ruskog rukopisa, a destabilizacija ove dvije zemlje nikada ne bi bila moguća bez presudne podrške Srbije i njenog tradicionalnog mentora Rusije.

Jedan od najvažnijih savremenih srbijanskih historičara Milivoj Bešlin u razgovoru za Al Jazeeru Balkans kaže kako je “Vučićev režim” nizom postupaka pokazao kako pripada “ruskom svijetu”.

“Srbija je jedina evropska država koja svojim odnosom prema Rusiji, medijskim i propagandnim sadržajima jasno stoji uz režim u Kremlju i njegovu brutalnu i ničim izazvanu agresiju na Ukrajinu. Srbija je formalno i preko volje podržala teritorijalni integritet Ukrajine, ali ono što je mnogo važnije, a to je njen suverenitet – nije. To podrazumijeva suvereno pravo građana Ukrajine da sami biraju svoju vlast i da sami odlučuju u koje će međunarodne asocijacije da ulaze. Uostalom, što bi Srbija to priznavala Ukrajini, ako nije htjela da prizna ni svojim najbližim susjedima”, kaže Bešlin.

Kako komentarišete činjenicu da je Srbija podržala rezoluciju UN-a kojom se osuđuje Rusija zbog rata koji vodi u Ukrajini?

- Rusija je pokretač brutalnog i apsolutno neizazvanog rata, odnosno gaženja suverene Ukrajine, članice UN-a. Teško je pronaći sličan primjer demonstriranja evropskog jedinstva i solidarnosti u historiji, uključujući i neke tradicionalno neutralne države poput Švajcarske. Pretpostavljam da je sve to, uz legitimna evropska očekivanja, a Srbija je i mala i siromašna država, natjeralo režim u Beogradu da se ponaša “dijalektički”, odnosno da odstupi od svojih dosadašnjih obrazaca ponašanja, a to je bila podrška Rusiji uvijek i u svim međunarodnim tijelima i institucijama. Pošto ovoga puta to nije bio slučaj, očito je do svesti onoga ko u ime Srbije jedini odlučuje došla činjenica da su Evropa i demokratski dio svijeta jedinstveniji nego ikada posljednjih decenija i da je pozicija režima u Kremlju veoma poljuljana, zbog strašnih zločina prema ukrajinskim građanima.

Nakon izbijanja rata u Ukrajini, tačnije nakon ruske invazije na tu zemlju osude ruskog ponašanja stizale sa svih strana svijeta. Rusiji se uvode sankcije, a njen predsjednik Vladimir Putin označen je glavnim krivcem za trenutno krvoproliće. Kako komentarišete činjenicu da je Srbija i dalje zemlja koja ne uvodi sankcije Ruskoj Federaciji?

– Srbija je jedina evropska država koja svojim odnosom prema Rusiji, medijskim i propagandnim sadržajima jasno stoji uz režim u Kremlju i njegovu brutalnu i ničim izazvanu agresiju na Ukrajinu. Srbija je formalno i preko volje podržala teritorijalni integritet Ukrajine, ali ono što je mnogo važnije, a to je njen suverenitet – nije. To podrazumijeva suvereno pravo građana Ukrajine da sami biraju svoju vlast i da sami odlučuju u koje će međunarodne asocijacije da ulaze. Uostalom, što bi Srbija to priznavala Ukrajini, ako nije htjela da prizna ni svojim najbližim susjedima.

Sjetite se koliko je napora Vučićev režim uložio da dovede u pitanje odluku vlasti u Skoplju i prije toga Podgorici da se njihove zemlje pridruže NATO-u. Obje zemlje su imale vrlo dramatične pokušaje državnog udara 2016. u Crnoj Gori i 2017. u Makedoniji. Crnogorsko pravosuđe je zaključilo suđenje i tu je iznijeto obilje dokaza i materijala koji svjedoče o umiješanosti srpskih i ruskih bezbjednosnih struktura u ono što je trebalo da bude nasilni prevrat u ovoj državi koji bi sprečio pridruženje zemlje NATO-u.

Makedonske institucije, nažalost, nisu imale snage da procesuiraju krvava zbivanja u Sobranju prilikom dolaska proevropske vlade Zorana Zaeva na vlast. Ali svi se sjećamo da je poslije toga režim u Beogradu zamijenio cjelokupno osoblje svoje ambasade u makedonskoj prestolnici. Indikativno, zar ne?

Nalazi li se Srbija sada na svojevrsnoj prekretnici, odnosno da li je konačno došlo vrijeme da Vučićeva vlast napokon otvoreno kaže na koju stranu želi voditi Srbiju: prema zapadnim demokratijama ili Rusiji?

– Mislim da previše očekujete. Karakterom svoga režima Vučić je već odgovorio kom svijetu pripada. Odnosom prema institucijama i njihovom destrukcijom, on je rekao na kojoj se strani nalazi; odnosom prema slobodi medija i političkim oponentima, on nam svakoga dana poručuje kojoj političkoj kulturi i tradiciji pripada; svojim odnosom prema susjedima i regionu, u kome je nabujao govor mržnje, on je sve rekao o tome gdje geopolitički pripada. Ne znam, zaista, koji nam je još argument potreban?!

Mnogi nezavisni analitičari i intelektualci smatraju da je ideja ‘srpskog sveta’ zapravo samo jedan od odbljesaka koncepta ‘ruskog sveta’. Da li u Srbiji ideolozi ‘srpskog sveta’ svoje ideje oblikuju da se uklope u ‘ruski svet’?

Apsolutno! Tzv. srpski svet je samo drugo ime za staru i zločinačku velikodržavnu ideju srpskog nacionalizma. Danas je ta ideja u potpunosti oslonjena na agresivni, totalitarni režim u Kremlju. Tako da je tzv. srpski svet samo predstraža ili provincijalna, liliputanska kopija ruskog sveta kojeg u moru krvi pokušava da napravi tiranin iz Kremlja. Nije jednom već primijećeno da Putinova agresivna akcija ima, sudeći po reakcijama ljudi, značajno veću podršku među srpskim nacionalistima, nego među građanima Rusije, koji sve teže podnose teror kojem ih je izložio režim.

Hoće li ruski utjecaj u regiji nakon otpočinjanja agresije na Ukrajinu oslabiti ili ojačati?

– Odgovor na ovo pitanje ne može se dati bez dubljeg uvida u stanje na terenu. I to u jednom kontinuiranom periodu. U najkraćem – ako se ruski agresor zaglavi u ukrajinskom blatu, ukoliko nastave da čine masovna ubistva nenaoružanih civila u gradovima, ukoliko nastave da ginu djeca i žene, nemoćni, očekujem da Međunarodni sud podigne optužnicu protiv pokretača ovoga rata. Već sada, Putin je potpuno izolovan, sankcije prema Rusiji su razorne i neslućeno će unazaditi ovu i inače ekonomski i tehnološki nerazvijenu zemlju. Izolovana, osiromašena i zaglavljena u ukrajinski sukob, a ne isključujem ni početak unutrašnjih borbi za naslijeđe Putina, Rusija neće moći da plaća i održava svoju petu kolonu u Srbiji i tzv. srpskom svetu, te u tom smislu očekujem da će njen uticaj oslabiti.

Naravno, sve zavisi od zapadne pomoći i snage ukrajinskih branitelja. Mnogo puta je rečeno: od njihove odlučnosti zavisi sloboda i demokratija na evropskom kontinentu. Nije Evropa ujedinjena u pomoći i podršci Ukrajini zbog nje same, već zbog toga što su evropska društva duboko svesna da se u Ukrajini ne vodi bitka samo za njenu nezavisnost i suverenitet, već za slobodu i demokratiju u celoj Evropi. U tom kontekstu, napisao sam da je Ukrajina zapravo “Španija” našeg doba. Ta prosta jednačina nije jasna samo u zaglušujućoj propagandi radikalske Srbije.

Postoji li mogućnost, kako to tvrde u zapadnim medijima, da Rusija, sa ciljem diversifikacije sukoba u Ukrajini, otvori novi front ovdje na zapadnom Balkanu, možda ne u formi vojnog sukoba nego prije kao neku vrstu poligona za intenziviranje hibridnog rata?

– Nema sumnje da će Putinov režim, čim bude postigao neke uspjehe i stabilizaciju na ukrajinskom frontu, otvoriti balkanski. Time će Evropi i čitavom demokratskom svijetu uputiti sljedeći izazov na koji oni moraju bez oklijevanja odgovoriti odlučnom odbrambenom akcijom. Ne bude li jasnog i efektivnog odgovora i presjecanja kanala za dalje vođenje ruskog hibridnog rata na Zapadnom Balkanu, on se lako može pretvoriti u nešto mnogo strašnije.

Postoji li mogućnost, nakon ovakvog razvoja situacije u Ukrajini, da vlast u bosanskohercegovačkom entitetu Republici Srpskoj, predvođena liderom SNSD-a Miloradom Dodikom, nastavi svoju politiku secesionizma, ili bi američko-evropski ujedinjeni front možda mogao obeshrabriti Dodika u njegovim namjerama?

– Ne moram da podsjećam da je Sjevernoatlanski savez jedini garant i krajnji tumač vojnog dijela Dejtonskog sporazuma. Dakle, NATO ima mandat da čuva i osigurava mir u Bosni i Hercegovini. Ne vidim šta tu nije jasno. Ako želi, NATO sutra može da dovede brojne i dobro naoružane trupe koje bi zaustavile eventualni pokušaj separatizma. Ali kada dođe do požara, tada je već kasno. Treba sprečiti svaku mogućnost da mir u Bosni i Hercegovini bude ugrožen. A svaki oblik separatizma je de facto početak sukoba. Nemam nikakve sumnje da Dodik već sada gleda ka ukrajinskom frontu i čeka ishod. Vrlo izvesno se u Ukrajini rješava i sudbina mira i prosperiteta u Bosni i Hercegovini.

Ruskokolonaši u našem regionu biće veoma demotivisani za svoje destruktivne akcije, ako Putin bude slomljen u Ukrajini. Uostalom, pogledajte za koliko oktava su svi ovi nacionalistički populisti spustili ton otkako se kremljovskom hazjajinu nije ostvario plan da blitzkriegom zgazi Ukrajinu za 48 sati. Nažalost, cijena koju će za evropsku slobodu platiti najveća država na kontinentu biće visoka i strašna i ona će ostati na savjesti demokratskog dijela čovječanstva. Biće to i zalog buduće demokratizacije Rusije i oslobađanja njenih represiranih građana i naroda iz posljednje imperijalne tiranije na svijetu.

Postoji li mogućnost da entitet Republika Srpska, uz srbijansku i rusku saglasnost, proglasi nezavisnost kako su to uradile dvije samoproglašene republike na istoku Ukrajine?

–  Teško je govoriti o tome, ali smo svjedoci da su u razgovoru Sergeja Lavrova i Dodika izrečene neke prijetnje koje se mogu različito tumačiti. Sa više strana čujemo i informacije da režim u Kremlju ima očekivanja i da vrši pritisak na Dodika da otvori balkanski front u Bosni i Hercegovini. Balkan je tradicionalno Rusiji bio potreban za odvlačenje snaga i pažnje iz njihovog regiona. Ipak, ako bi Dodik nešto pokušao, ne samo zapadni garanti Dejtona, već i institucije države Bosne i Hercegovine, moraju reagovati brzo i beskompromisno i u cilju obezbjeđivanja trajnog mira i stabilnosti.

I za kraj, ne čini li Vam se da se ruska invazija na Ukrajinu opravdava gotovo istom argumentacijom kojom se pokušava nametnuti ideja ‘srpskog sveta’ u regiji, posebice u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, zemljama kojima ta ideologija ne priznaje postojanje, a u Crnoj Gori osporavaju pravo na postojanje Crnogorske pravoslavne crkve, crnogorske nacije i crnogorskog jezika?

– Način na koji Putin dehumanizuje Ukrajinu i najavljuje joj uništenje, negirajući njen nacionalni, istorijski, kulturni i državni identitet, jezik i vjerska prava… ne razlikuje se ni najmanje od odnosa srpskih nacionalista prema Crnoj Gori i njenim identitetskim karakteristikama. Rat koji je Miloševićeva Srbija povela protiv svojih suseda početkom 1990-ih imao je, takođe, identična opravdanja. Falsifikovana je historija, potezani su lažni argumenti iz prošlosti da bi svi Hrvati bili proglašeni za “ustaše”, a Bošnjaci za “mudžahedine”, kao što Putin danas Ukrajince proglašava za neonaciste.

Pri tome, podsjećam da su građani Ukrajine za svog predsednika, na slobodnim izborima, dvotrećinskom većinom, izabrali liberalnog kosmopolitu jevrejskog porekla, kome je maternji jezik ruski. Taj čovjek, Volodimir Zelenski, potomak slavnih antifašista-crvenoarmejaca, danas je kao šef države stub odbrane Ukrajine od Putinove brutalne agresije.

(Vijesti.ba / Al Jazeera Balkans)