DR. MUSTAFA CERIĆ: Teško je Srbima priznati, ali srpska nacija i kultura danas preživljavaju veliku krizu identiteta zato što je prošao rok trajanja srpskim mitovima o srpskoj naciji i kulturi. Nije u pitanju samo Kosovo, već općenito srpska nacija i kultura su doživjeli moralni, politički i vojni poraz u okuženju sa stigmom genocida svjetskih razmjeran.  

Drevna mudrost kaže da onaj koji spozna samoga sebe spoznao je Svevišnjeg Boga, a onaj koji spozna Svevišnjeg Boga vjeruje da je Bog Svevišnji stvorio ljude od muškarca i žene te učinio da postanu plemena i nacije kako bi se međusobno upoznavali i prepoznavali, tj., kako bi izučavali karakter jedni drugih. Najbolji je onaj sa najboljim moralnim karakterom.

Nacija postaje zrela tek onda kad postane samosvjesna svog vlastitog nacionalnog i kulturnog identiteta tako da nema fobiju od druge nacije i kulture.

Drugim riječima, za naciju koja je psihički i fizički sposobna da izučava karakter drugih nacija i kultura u svom okruženju, može se reći da je samobitna nacija i kultura.

Kroz međusobno izučavanje, nacije i kulture obogaćuju svoj vlastiti duhovni kapacitet i sposobnost za samo-korekciju. Svaka nacija je svakoj drugoj naciji u okruženju ogledalo u kojem može vidjeti svoje vlastite prednosti, ali i nedostatke. Naravno, veličina jedne nacije nije u tome da hvali i veliča samo svoje prednosti, već i da upozna i prizna svoje nedostatke, na koje joj ukazuju njeni susjedi.

Kao nacija, Bošnjaci/Bosanci su bili predmet izučavanja od strane svojih susjednih nacija na način da im se negirao nacionalni i kulturni identitet u cilju da ih se prisvoji ili pripiše jednoj ili drugoj naciji i kulturi.

Otpor Bošnjaka/Bosanaca protiv te tendencije bio je uglavnom pasivan. Sporadične odbrane nacionalnog i kulturnog identiteta u Bošnjaka bile su blage, ali utemeljene, bile su stidljive, ali uvjerljive.

Bošnjaci/Bosanci nisu imali ni vremena ni snage da sistematski izučavaju karakter nacije i kulture svojih susjeda kako bi im ukazali na njihove nedostatke i greške u odnosu na naciju i kulturu Bošnjaka.

Bosanski susjedi i sa istoka i sa zapada uložili su ogroman intelektualni i politički napor da kod Bošnjaka u Bosni izbrišu nacionalno, kulturno i državno sjećanje/memoriju. Bio je to jedan od najbrutalniji postupaa u provođenju „kulture otkazivanja“ („damnatio memoriae“) nad jednom autohtonom nacijom i kulturom u Europi.

A onda kad im se učinilo da njihova „mašta može svašta“, krenuli su da udruženim antibosanskim poduhvatom beru plodove decenijskog postupka „kulture otkazivanja“ kod Bošnjaka/Bosanaca.

I…, grdno se prevarili. Umjesto da im pobrišu i najmanje sjećanje na njihovu naciju, kulturu i državu, oni su u Bošnjacima/Bosancima oživjeli osjećaj duhovnog, nacionalnog, kulturnog i državnog identiteta više i snažnije nego i kod ijedne prethodne generacije.

Taku su Bošnjaci, zahvaljujući svojim agresivnim susjednim nacijama, i sa istoka i sa zapada, postali zrela nacija, koja je samosvjesna vlastitog nacionalnog, kulturnog i državnog identiteta i zato nemaju fobiju od susjednih nacija i kultura.

Dakako, nakon iskustva genocida i udruženog zločinačkog poduhvata, o čemu postoje dokazni dokumenti sa međunarodnog suda pravde u Haagu, Bošnjaci su danas nacija koja je sposobna, koja je obavezna, da izučava nacionalni i kulturni karakter svojih susjeda – Srba i Hrvata i to iz dva razloga:

(1) Radi toga da znaju kako da se nose sa propagandom poricanja istine, kršenja pravde, ugrožavanja mira i odbacivanja pomirenja!
(2) Radi toga da pomognu svojim susjedima, Srbima i Hrvatima, da shvate da na kraju dana istina je vječna, pravda je nepobjediva, mir je nezamjenljiv i pomirenje je neizbježno!

Naravno, sve počinje od pameti pojedinca a ne od gluposti kolektivne rulje. Zato je danas potreba za čistim umom pojedinca umjesto pomućene pameti hordi zla.

Znanstvena otkrića su djelo pojedinca a ne kolektivne pameti. „Čak se i umnom čovjeku desi da potpadne pod čar mnogo puta ponovljene gluposti, jer, iz nekog nepoznatog razloga, skloni smo da vjerujemo da više mozgova lakše dolazi do pravilnog zaključka, nego jedan. U stvari je obrnuto: zamislimo pjesmu koju bi pisao neki kolektiv, u kome bi bili i đubretar, i akademik, i ljekar, i ulična kurva. Isto tako, ne vidi se kako bi kolektivitet riješio matematički zadatak, ili napisao pismeni zadatak iz srpskog, ili čak srBskog jezika. Sve tvorevine duha su veoma individualne i samo nekritičko prepričavanje ih stavlja u pogon kao narodnu mudrost. To pruža ogromnu moć medijima da plasiraju šta hoće, jer tako svaka glupost provučena kroz njih, kao i kroz gomile nekritičkih mozgova, postaje narodna mudrost“, Milan Milenković.

Da, to mislim – treba nam „Srbologija“, kao naučno istraživačka disciplina, ali ne kao srpska mitologija, već obrnuto kao bosanska demitologizacija srpske pameti, prije svega prema Bosni i Bošnjacima.

Kao Bošnjaci/Bosanci moramo upoznati i prepoznati narav i karakter srpske nacije, srpskog mentaliteta, srpskih nedostataka, ali i srpskih nacionalnih prednosti.

„Srbologija“ može biti podgrana sociologije sa fokusom na psihoanalizu srpske historijske duhovne naravi, koja se oblikuje kroz nacionalnu duhovnost srpske pravoslavne crkve na osnovu mržnje prema Turcima, kao nositeljima islamske duhovnosti, koju Crkva tretira kao „uljez“ u slavensko duhovno polje, koje je isključivo rezervisano za hrišćanstvo bizantijsko ili rusko.

Teško je Srbima priznati, ali srpska nacija i kultura danas preživljavaju veliku krizu identiteta zato što je prošao rok trajanja srpskim mitovima o srpskoj naciji i kulturi.

Nije u pitanju samo Kosovo, već općenito srpska nacija i kultura su doživjeli moralni, politički i vojni poraz u okuženju sa stigmom genocida svjetskih razmjeran.

Jedini koji mogu pomoći srpskoj naciji da se koliko toliko oporavi od ovog historijskog šoka su Bošnjaci/Bosanci zato što Srbi jedino još s njima dijele zajednički prostor – unatoč genocidu u Srebrenici. Svi ostali - od Crne Gore do Hrvatske - ne žele dijeliti ništa sa srpskom nacijom, kulturom, državom i politikom.

Svrha istraživačke discipline „Srbologije“, koju treba ustanoviti u Bosni, bila bi da pomogne Srbima da izađu iz ćorsokaka, ali i da Bošnjacima/Bosancima otvori oči da vide da im se može ponoviti srpski genocid ako se na vrijeme ne upoznaju s nacionalnim, kulturnim i političkim karakterom srpske nacije i kulture, karakterom koji je utemeljen na negaciji Bosne i Bošnjaka/Bosanaca.       bosnjaci.net