.

 

 

 

 

 


.

"Tih 150 godina ping-ponga sa srpske i hrvatske strane, sada uključujući i Slovence koji tu uskaču ne zna se zašto. Inače su bili

 potpuno indiferentni na raspad Jugoslavije, kao da nikada nisu živjeli sa jugoslavenskim narodima, čak su i na humanitarnom planu bili surovi i potpuno neempatični", kazala je Prpa.  "Non-paper" u kojem se govori o budućoj arhitekturi Balkana, a koji se vezuje uz premijera Slovenije Janeza Janžu, mada on to još uvijek negira, izazvao je uznemirenost u našoj zemlji pa i regiji. U situaciji pandemije koronavirusa, virus etničkih podjela i radikalno nacionalizma mogao bi prostore zapadnog Balkana vratiti decenijama unazad.

Suprotno onima koji u fokus stavljaju cijeli Balkan kada se govori o famoznom "non-parepru", ugledna historičarka i publicistica iz Beograda, Branka Prpa smatra da se ovdje ne radi o "idejama o Balkanu" već o ideji podjele Bosne i Hercegovine.

U intervjuu za Radiosarajevo.ba, Prpa, nevjenčana supruga ubijenog beogradskog novinara Slavka Ćuruvije, otvoreno govori "non-paperu", njegovim mogućim posljedicama i, sa iskustvom devedesetih, odgovara na pitanje kuda vodi sve ovo što gledamo proteklih dana...

Gospođo Prpa, kako gledate na pojavu "non-paera" koji se veže uz Janšu i Sloveniju kao zemlju koja je od sredine godine predsjedavajuća EU? Vi ste kazali da se on, prije svega, odnosi na Bosnu.

Prpa: Kada je počeo raspad Jugoslavije ja sam tvrdila, Slavko Ćuruvija je sa mnom napravio intervju u "Borbi" u jesen 1990. godine, da nisu tema srpsko-hrvatski odnosni, kako se tada tvrdilo, nego je pitanje Bosne i Hercegovine pitanje srpsko-hrvatskih odnosa broj 1. Nažalost, bila sam u pravu.

Ja ne volim što sam u pravu, a obično sam, nažalost, u pravu.

Smatram da je tu pitanje Kosova dio teritorijalne kompenzacije na način da daš RS Srbiji, a onda Kosovo može da ide gdje hoće, pa ono ide sa Albanijom. No, ono nije u centru ovih pitanje. U centru pitanja u srpsko-hrvatskim odnosima već 150 godina je BiH.

Zbog toga su stvorili Jugoslaviju, zbog toga su rasturili Jugoslaviju, misleći da mogu da riješe to pitanje podjelama, etničkim čišćenjem i svim stvarima koje smo gledali prije više od 20 godina. Prema tome, i ovaj papir, koji nije papir, dokument koji nije dokument... Zamislite izdate dokument za kojeg kažete nije dokument!? Ne zna ovaj se šta je. Politički program? Čiji je to politički program?

Naravno, s obzirom kakvu Janša ulogu igra na ovom prostoru već decenijima - mogli bismo ga svrstati u neki politički dilentatiazm. Međutim, Janša je na ozbiljnoj funkciji u Sloveniji, Slovenija je od sredine godine predsjedavajuća EU. Prema tome, to je jedan strašno opasan papir! Treba da alarmira sve, te da se više ne može na taj način ovaj prostor tretirati.

Imali smo Dayton, pa je stvar prošla kako je prošla, a Bosna ima posljedice. Novo rasturanje je stvarno jedan bezočni politički koncept koji po mome mišljenju ima ozbiljnija leđa od jednog Janše.

Bošnjaci u sendviču

Je li paradoks da se u kontekstu Bosne govori "mirnom razlazu", a žele se ostvariti ratni ciljevi, programi?

Prpa: Mirni razlaz - za koga?! Ko se tu s kim razvodi, zapravo?! Bosna je dio pretenzija kako Srbije, tako i Hrvatske. Kakav je to mirni razlaz i gdje će te to kad se raziđu? Šta će to spakovati u svom koferu, kuda će se preseliti s tim svojim koferom zemlje na kojem žive?

Ili će u Srbiju, ili će u Hrvatsku. A ko će ostati u sredini – Bošnjaci, je li tako? E, pa, malo je dosta te igre posljednjih 150 godina. Tih 150 godina ping-ponga sa srpske i hrvatske strane, sada uključujući i Slovence koji tu uskaču ne zna se zašto. Inače su bili potpuno indiferentni na raspad Jugoslavije, kao da nikada nisu živjeli sa jugoslavenskim narodima, čak su i na humanitarnom planu bili surovi i potpuno neempatični

E sad su oni najedanput politički faktor. Otkad tu?! A trudili su se da ne budu politički faktor. Distancirali su se od jugoslovenskih naroda potpuno. I šta su oni sad u cijeloj ovoj priči – mirodžija čorbi?

Da li Janša "odrađuje" posao za nekoga, je li to šira priča?

Prpa: Naravno, priča je šira, oni sami po sebi ne vjerujem da su imali takve aspiracije, da arbitriraju na prostorima bivše Jugoslavije i da završe njezin raspad. To je stvarno bizarna, da ne kažem blasfemična formulacija poslije onoliko krvi, onoliko mrtvih, onoliko razaranja... Oni će da završavaju raspad Jugoslavije?! Pa neće moći!

Čemu onda sve ovo vodi?

Prpa: Vodi onome čemu je dovela unilateralna politika. Multilateralnost koju su oličavale Ujedinjene nacije (UN) je napuštena, pa se donose odluke na jednoj strani, nekih saveza bilo vojnih ili politički.

Onda zemlje prođu onako kako prođu, evo, kako je prošao Bliski istok. Šta poslije toga čovjek ima da kaže.

Prema tome, sve je moguće. Stvar je u tome da mi ne smijemo više da budemo tako naivni u cijeloj ovoj priči. Ovdje zaista da se pruži žestok otpor. Jer da ponovo ovo područje postane gazište velikih sila, gdje se slonovi tuku, a mi im pod nogama. Sa svoje visine nas i ne primjećuju. Tu tuču velikih sila na ovo prostoru, neka prenesu na neko drugo mjesto. A nas konačno neka ostave na miru.

Treba da se bojimo

Frustrira činjenica da se historija ovdje uvijek iznova ponavlja na tako užasan način i to već duboko u 21. stoljeću. Da li se trebamo plašiti novih tragičnih epizoda na našim prostorima?

Prpa: Znate šta, kako stvari stoje u međunarodno politici - možemo. I treba da se bojimo. Sad je pitanje kako ćemo se u cijeloj situaciji mi ponašati. Hoćemo li ići kao guske u magli, kao što smo išli, ili neki su išli, devedesetih godina 20. vijeka, ili ćemo reći – neće moći!

Znate, to je ključno pitanje. A da smo ovdje svi izgubili iluzije na ovim prostorima o arbitraži Evropske unije (EU), koja treba da promoviše principe humanizma, ljudskih prava, i svega ostalog, jesmo. I tu nema šta više da se kaže.

Kad se stvarala Jugoslavija 1918. godine, onda je jedan publicista iz Bosne, intelektualac, Nikola Stojanović, rekao mi smo slamka medj' vihorove.

Možda jesmo, ali ta slamka medj' vihorove je stvorila Jugoslaviju. Sve zavisi kako se čovjek postavi u cijeloj ovoj situaciji. Da li će jednu političku koncepciju da prihvati, ili će dignuti uzbunu, ja mislim da se treba dići uzbunu. Za bilo šta što je ispitivanje terena, što je vezano za takvo nešto, što će u svom ishodu sigurno biti tragično. Ali sigurno tragično. Tu uopšte nema dilema hoće li ili neće.

To je vrlo opasno

Kako vidite ponašanje vodstva u Srbiji, Hrvatskoj, pa i Bosni i Hercegovini u kontekstu ove priče?

Prpa: Ja sam mislila da će se u Hrvatskoj stvari ozbiljno promijeniti kad je predsjednik Hrvatske postao Stjepan Mesić. On je izgovorio jednu rečenicu koja je za mene značila preokret hrvatske politike. A glasila je: "Zaboravimo Bosnu".

Kao što vidite taj preokret nije nastupio i Bosna se nije zaboravila. Ista stvar je sa srpske strane. Dakle, ni jedni, ni drugi, neće da zaborave Bosnu. Ali ne na način da nisu involvirani, da su empatični prema pripadnicima svoje nacije na tom prostoru. Oni direktno vode političku igru preko pripadnika svoje nacije na tom prostoru. To nije indirektno, to je direktno, ogoljeno, čisto, jasno, da takvu politiku vode, i jedna i druga strana. Bošnjaci, muslimani, oni koji su za građansku BiH su tu u sendviču! Jedino što ih štiti je cjelokupnost Bosne. Bilo kakvo razgraničavanje ponovo će biti etničko čišćenje i sve ostalo što ide uz to. Prema tome, to su strašno opasne stvari, i blasfemične poslije toliko mrtvih, poslije toliko krvi. Besramno!".  slobodna-bosna.ba