.

 

 

 

 

 


.

Za PRESS piše: Mustafa Cerić  Nije samo jedan, već su četiri velika bauka koji kruže Bosnom od sjaja i bijede Es-de-a: percepcija, 
negacija, naivnost i samodovoljnost.  
 
BAUK NEGATIVNE PERCEPCIJE:  Percepcija je opažaj izvjesnog skupa vijesti, koje djeluju na čulne organe, posebno na organe sluha i vida. Percepcija može biti pozitivna ili negativna. Pozitivna percepcija je kad čulo sluha i vida prima samo pozitivni zvuk i sliku o nekome ili nečemu, a negativna je kad čulo sluha i vida prima samo negativni zvuk i sliku o nekome ili nečemu. Sve političke partije u svojoj pojavnosti imaju javni zvuk i sliku pozitivne ili negativne percepcije u javnosti. Imati pozitivnu percepciju osnovni cilj je svake političke stranke, pa tako i stranke Es-de-a. Od svog osnivanja, Es-de-a se borila, kao najveća politička stranka u Bošnjaka, da ima pozitivnu percepciju u javnosti u čemu je manje-više uspijevala zahvaljujući poštenom vodstvu i hrabrim borcima na liniji odbrane bosanske časti i slobode, bosanske nacije i države. 
 
Nažalost, ta pozitivna percepcija topila se kako se topilo poštenje vrha Es-da-a i kako su se hrabri borci provlačili u izolaciju zato što su njihovo mjesto zauzimali drugi ljudi, koji nisu tog mjesta dostojni. Nije pozitivnu percepciju Es-de-a zamijenila negativna percepcija preko noći, već je to bio dug proces odrođavanja od temeljnih moralnih i političkih principa nakon smrti Alije Izetbegovića te otuđivanja autentičnih Es-de-aovskih prvoboraca.  Danas negativna percepcija Es-de-a u javnosti doživljava svoj vrhunac, kao bauk koji kruži Bosnom na način da se zaboravlja sve što je dobroga uradila Es-da-a za Bosnu i Bošnjake/Bosance, a pamti se i pronosi svaka, pa i najmanja negativnost, odnosno afera za koju nema niti može biti opravdanja. Percepcija nema logiku,  već subjektivni doživljaj, kojeg vještački prave mediji s negativnim predrasudama o ljudima i pojavama u javnom političkom životu. Es-de-a je, svjesno ili ne svjesno, dopustila da joj se to dogodi. Treba da se dogodi čudo pa da se iz te negativne percepcije izvadi.        
 
BAUKA TVRDOGLAVE NEGACIJE:     Znak nedostataka hrabrosti da se prizna krivica je negacija vlastite odgovornosti, odnosno prebacivanje krivice na drugoga kako bi se izbjegla odgovornost za neuspjeh. To je osnovni problem današnjeg vodstva Es-de-a – nespremnost da se prihvati osobna odgovornost i na taj način zaustavi negativna percepcija u javnosti o tvrdoglavosti.  Za razliku od principijelnosti, koja upućuje na dosljednost, dobronamjernost, nepokolebljivost i iskrenost, tvrdoglavost upućuje na svojeglavost, prgavost, bahatost, nepopustljivost i samouvjerenost. Ova svojstva koja ime se lijepe,  vrh Es-da-a ne smije ni negirati ni podcjenjivati ako imalo ima pameti i časti. A ako toga nema – pameti i časti – onda je to znak bolesti negacije (denial) za koju nema lijeka jer pacijent, ne dozvoljava ljekaru da ga pregleda kako bi ustanovio dijagnozu i primijenio terapiju.   
 
BAUKA INFANTILANE NAIVNSOTI U BOŠNJAKA:  Ovaj “bauk”, koji kruži Bosnom najviše me brine zato što Bošnjaci ne razmišljaju o posljedicama kad ih se navije na jednu ili na drugu stranu u politici. Nema lijeka za akutnu bolest Es-de-a osim iznutra, ali tu bolest ne osjećaju njeni unutarnji organi. Ti organi su još uvijek vitalni van životne opasnosti pa ne osjećaju da im treba intenzivna njega. To stanje bezosjećajnosti bolesti unutarnjih organa Es-de-a može još dugo trajati. Ne zna se dokada, ali se zna da se bolest mora otkriti kad-tad, a najgore će biti (ili najbolje) ako se otkrije da je cijeli organizam obolio. I da nema lijeka osim počet sve ispočetka. Ovdje nije riječ o fizičkoj, već o mentalnoj bolesti, koja se manifestira u obliku “infantilne naivnosti”, koja je Bošnjake više puta koštala genocida. 
 
Naime, Bošnjaci bi se trebali sjetiti svoje naivnosti (lahkovjernost, lahkomislenost, prevrtljivost, nezrelost, bahatost) kad su bili navijani da ruše nekog ili nešto pod izgovorom vlastitog vjerskog ili nacionalnog interesa, a onda su, kad je već bilo kasno, shvatili da su bili prevareni i zloupotrebljeni za interese svojih dušmana. Nemojte ni pomisliti da imam namjeru da branim lidera Es-de-a, niti da opravdavam njegove političke i ljudske gafove, ali imam namjeru da ukažem Bošnjacima, koji drže do svoje slobode i časti, da se pitanje Bosne i Bošnjake u ovom kritičnom vremenu ne rješava ostavkom Izetbegovića. Izetbegović se ne napada samo kao osoba, već i kao probosanski koncept, kojeg je on, nažalost, uveliko, svijeno ili nesvjesno, iskompromitirao do te mjere da ga je teško sada rehabilitirati pod pritiskom “negativne percepcije” u javnosti i “tvrdoglave negacije” odgovornosti za polovični ili cjeloviti politički neuspjeh. Dakako, niko nema monopol na probosanski politički koncept, ali je činjenica da je Es-de-a bila ta, koja je u najtežem povijesnom trenutku za Bosnu i Bošnjake/Bosance stala na liniju antibosanskim silama iz Srbije i Hrvatske. To joj ove antibosanske sile nikad neće oprostiti i zato će sve učiniti da kod Bošnjaka izbrišu sjećanje na Es-de-a iz tog perioda. 
 
Nažalost, oni u tome uveliko uspijevaju, ali najviše zbog unutarnje nezrelosti vrha Es-de-a, vrha, koji ima oči al’ ne vidi, ima uše al’ ne čuje što narod govori. A narod govori da, pošto nema više puta najavljivanog “resetiranja” Es-de-a, onda slijedi “shutdown”, “gašenje”, odnosno “bankrupt”, kako bi sve počelo ispočetka. Možda, ali ko može garantirati da će se nakon gašenja sistem odnekud ili od nekog podignuti. Čujem, postoji alternativa, koja će biti bolja od Es-de-a. Ima Bošnjaka koju vjeruju da je mandat Es-da-a istekao i da Bošnjaci treba da nađu alternativu. Lijepo to zvuči, ali nisam siguran da su svi svjesni šta to znači. Nemojte mi opet reći da branim Es-de-a, ali možete mi progovoriti da sam uplašen zbog opcije, koja nam se nudi u obliku anacionalnog i adržavno-bosanskog koncepta, koji se bazira na pražnjenju Bošnjaka od osjećaja pripadnosti bosanskoj naciji i bosanskoj državi u smislu da nema veze koje si nacije niti ima veze kojoj državi si lojalan. Važno je da nisi “radikalan” u smislu da se miriš s konceptom da Bosna nije ničija pa, stoga, može biti svačija osim Bošnjaka/Bosanaca, koji se protive antibosanskoj politici, koja je na putu da u Bosni ima svoje proksije u ovoj ili u onoj boji, ali ih ima ako zatreba.       
 
BAUK SLIJEPE SAMODOVOLJNOSTI:  Ovaj “bauk” koji kruži Bosnom je najopasniji za Bošnjake, koji kroz Es-de-a ne vide nikoga osim sebe i ne rade ni za koga osim za svoj lični interes. Tužna je činjenica kako je Es-de-a sletio s trona najpoželjnijeg do najomraženijeg koalicionog partnera u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti bosanske države. To je odraz negativne percepcije, ali i tvrdoglave negacije odgovornosti za greške i afere, o kojima se priča upravo zato što ih se negira. Samodovoljnost nije nikad bila bosanska kultura, već je konstruktivna kooperativnost s drugim i drugačijim uvijek bila osnovna kulturna i civilizacijska karakteristika probosanske politike.
 
ANTISAVJET:   Pošto dobronamjeran i koristan savjet za Es-de-a ne pije vode, možda im anti-savjet pomogne u smislu da nastave kao i dosada jer to je siguran put do političkog “shutdown” ili “bankrupt”;  drugi anti-savjet je da nastave govoriti da su svi krivi osim njih; treći anti-savjet je da vrijedni i slobodoumni otpadnici od Es-de-a nisu nikad ni valjali;  četvrti anti-savjet je da u Bošnjaka ima dovoljno poslušnih, koji mogu zamijeniti buntovnike makar što su pametni i korisni za naciju i državu; peti anti-savjet je da Es-de-a ne obraća pažnju šta joj narod prigovara jer narod je masa, koja ne razumije mudre poteze vrha Es-de-a, koji najbolje zna šta narodu treba; šesti anti-savjet je da se ništa ne poduzima protiv „negativne percepcije“ Es-de-a u javnosti jerbo će to nestati samo po sebi – bi-nefshi; sedmi anti-savjet je da Es-de-aovci na izborima rade jedni protiv drugih,  protiv svog partijskog druga, koji ugrožava njegovo mjesto na listi; osmi anti-savjet je da se vjeruje da je Es-da-a najveća politička stranka u Bošnjaka, kojoj ništa i niko ne može nauditi; deveti anti-savjet je da to što se ima dovoljno je da podmiri potrebe onih koji šute; i deseti anti-savjet je da su svi u krivu koji misle i govore da Bošnjaci/Bosanci zaslužuju bolje od ovoga što sada imaju u Es-da-a.         pressmedia.ba