Safet Oručević, bivši gradonačelnik Mostara i direktor mostarskog Centra za mir i multietničku saradnju,

govorio je za hrvatski list "Nacional" o snimku rušenja Starog mosta koju je prošle sedmice objavila Historija TV te o trenutim političkim i međunacionalnim odnosima u Mostaru i cijeloj Bosni i Hercegovini. 

Safet Oručević najpoznatiji je kao prvi poslijeratni gradonačelnik Mostara od 1994. do 2001. godine. Nakon što je napustio politiku, taj Mostarac rođen 1955. osnovao je nevladinu organizaciju Centar za mir i multietničku suradnju koja je svoju prvu nagradu “Mostar peace connection” 2004., u godini obnove Starog mosta, uručila – vrlo simbolično – znamenitom Europejcu, političaru, piscu, dramatičaru i filozofu, tadašnjem predsjedniku Češke Vaclavu Havelu. Do danas, Centar za mir i multietničku stasao je u dokumentacijski i istraživački centar o ratnom i poslijeratnom razdoblju Mostara i Hercegovine koji je prikupio dokumentarnu građu s više hiljada originalnih fotografija, filmova i autentičnih dokumenata te oko tri hiljade sati dokumentarnog videomaterijala. Namjera je Centra, kako stoji na njegovoj web stranici, “da se ti događaji istraže i učine dostupnim javnosti, putem publikacija, knjiga i dokumentarnih filmova”.

Protekle sedmice snažno je odjeknula vijest da je Historija TV, televizijska kuća koju je osnovao Centar za mir i multietničku suradnju, objavila dio dosad nepoznate snimke rušenja Starog mosta u Mostaru 8. i 9. novembra 1993. godine.

Tim povodom hrvatski list "Nacional" je sa Safetom Oručevićem razgovarao o tom snimku, ali i današnjim političkim i međunacionalnim odnosima u Mostaru te u Bosni i Hercegovini. Razgovor Safeta Oručevića za hrvatski "Nacional" prenosimo u cjelosti bez intervencija. 

Historija TV, televizija mostarskog Centra za mir i međuetničku suradnju, objavila je 6. svibnja snimku rušenja Starog mosta za koju se tvrdi da dosad nije bila objavljena. Je li točno da nije bila objavljena? Je li ta snimka dio dokaznog materijala s Haškog suda? Kako ju je Historija TV nabavila?

Nije bila objavljena i nije dio dokaznog materijala. Nitko iz Haškog suda nije pogledao cijelu snimku, niti smo je mi dostavljali. Naš stav je ostao jasan: imamo presudu Suda po pitanju Starog mosta. Nakon užasnog rušenja smogli smo snage da zajedno izgradimo taj most kao simbol obnove porušenih odnosa, kao spomenik mira i međunarodni projekt, zajedno s UNESCO-om i Svjetskom bankom. Posebno je bilo važno da i Hrvatska bude među zemljama donatorima, što je izvorno bila moja ideja dok smo gradili procese pomirenja nakon brutalnog rata. Kada govorimo kako smo nabavili snimku, mogu vam reći da smo u našim dugim pregovorima s hrvatskom stranom detaljno upoznati o snimanju i čudnom putu ove kasete. Taj put je na kraju snimku doveo do nas. Prodavatelji su tvrdili da je kasetu ostavio na čuvanje Slobodan Praljak u krugu svojih prijatelja, ali to ne možemo garantirati. Možda su željeli podići vrijednost videomaterijala, pa još radimo na rasvjetljavanju ove teorije. Ime prodavatelja ne mogu reći, jer smo ga do sada sačuvali od javnosti.

Je li snimka obrađena, "editirana" prije objavljivanja, ili je riječ o sirovom materijalu, objavljenom onako kako je snimljen?

Snimka traje 30 minuta i nije editirana. Riječ je o sirovom materijalu. Možete kad god želite doći i pogledati ga u našom arhivu, kao i još teških i do sada neviđenih snimki vezanih za nesretne godine u Mostaru, 1992. i 1993. Sve te materijale spremamo za dokumentarne filmove koji trebaju biti opomena svim budućim generacijama, a posebno političarima koji se igraju teškim riječima vezanim za sukobe i rat. Naš cilj je isti sve ove godine, od 1994. do danas – zajednički život i uvažavanje posebnosti svih naroda koji žive u BiH.

Centar za mir i međuetničku suradnju objavio je da je snimku napravila Hrvatska vojska. Možete li to potvrditi i kako?

Iz snimke je vidljivo da se snima po nečijoj naredbi i da su čekali da snime rušenje Starog mosta. Na dan 8. i 9. studenog 1993. jasno su snimljeni vojnici i HV-a i HVO-a, čuju se njihovi razgovori, kontakti sa zapovjedništvima i pomaganje u navođenju posade tenka koja je granatirala most.

Snimka je dojmljiva i potvrđuje poznate nalaze Haškog suda da je Stari most srušen tenkovskim granatama s položaja HVO-a na Humu. Ona, međutim, pokazuje i atmosferu oduševljenja kojim su vojnici rušili Stari most. Kakve je reakcije snimka izazvala u Mostaru i BiH? Kako je tumačite vi osobno?

Pa naravno da je izazvala emocije i to vrlo jake, ali smo mi svojim izjavama smirili atmosferu ne želeći da to utječe na aktualne političke procese. Vratili smo sjećanje na mudrog i hrabrog hrvatskog premijera Ivicu Račana koji je došao u Mostar s cijelom vladom i podržao jedinstveni projekt izgradnje. Danas je Stari most, uz Međugorje, najveći turistički potencijal i okosnica razvoja regije. Moj osobni stav je da će sve politike i političari biti prošlost, ali da nam valja čuvati mir i zajednički život. 

Prošlo je trideset godina. Sjećate li se rušenja Starog mosta? Gdje ste bili kada je srušen?

Bio sam u zaklonu u blizini džamije koja se vidi na snimci, u koju su udarale granate kad se promaši most. Kada je pao Stari most, novinar Alija Behram i ja smo tu vijest javili uključenjem u vijesti Radija Bosne i Hercegovine. Oplakali smo ga svi, ali nas je još više ujedinio u obrani i borbi za opstanak. I pored užasa koji smo prošli, nikada, baš nikada nismo optužili hrvatski narod, jer je upravo to trebalo rušiteljima – da nas za sva vremena podijele i zavade. Ipak smo imali snage i pobijedili mržnju, a da nismo ništa zaboravili.

Što je bila vaša funkcija tijekom rata od 1992. do 1994. u Mostaru?

Bio sam pripadnik Armije Republike BiH od prvog dana, uključen o obranu grada okruženog s istoka, a kasnije i sa zapada. Radio sam na formiranju civilnih organa vlasti, spašavanju i opstanku naroda bez vode, struje, hrane. Bila je to kao opsada Vukovara, u kojem smo mi opstali i obranili se. Direktno sam u opsadi imao kontakt s predsjednikom Alijom Izetbegovićem koji se jako trudio i pomagao da se zaustavi besmisleni rat, a nakon potpisa Washingtonskog sporazuma bio sam sudionik svih pregovora s hrvatskim političkim vrhom.

Kako danas gledate na rat i poslijeratno razdoblje do 2000. u Mostaru?

O ratu sam u prethodnim odgovorima rekao dosta toga. Poslije rata dolaze prvi, drugi i treći izbori. Na svima sam pobijedio HDZ s Jedinstvenom listom za Mostar. Sve te pobjede bile su moj kapital kao gradonačelnika kojim sam istraživao i pokušavao dovesti do ujedinjenja grada. Prva borba je bila protiv radikalnog krila HDZ-a koje se borilo za podjelu grada, a druga kasnije protiv SDA, čiji su predstavnici prihvaćali te podjele iz samo njima poznatih razloga. Konačno, uspjela je moja ideja da Mostar bude opet jedinstven kao i prije rata, s jednim gradonačelnikom, i naravno da će se u narednim godinama nastaviti izgradnja zajedničkog života u gradu koji smatram politički najvažnijim u BiH. Mostar je, naime, definitivno sačuvao svoj multietnički karakter i model je za mnoge procese.  

Odgovornost Srbije i Hrvatske za rat u BiH utvrđena je presudama Haškog suda. Ima li bošnjačke odgovornosti za rat u Mostaru i u BiH?

Ja bih, umjesto odgovora koji traži dužu elaboraciju, potencirao samo haške presude kao temeljnu platformu za ova pitanja u budućnosti. Zločinaca je bilo na svim stranama, ali zločinačke politike nije. Presude su važne jer jasno ukazuju na veličinu krivnje, ratne planove i namjere. Pojedinačne i grupne krivice treba nastaviti istraživati. Treba podržavati domaće sudove da otkriju i presude krivcima, jednako prema svima koji su pravili zločine i čija imena i prezimena neće ostati tajna.

Zašto ste otišli iz aktivne politike?

Bio sam u vrhu SDA i politike. Još kao relativno mlad u ratu sam preuzeo SDA u Hercegovini i bio u najužem krugu suradnika Alije Izetbegovića. Bio je to sudar novih ideja i konzervativne politike u stranci, sudar raznih ega i borbe za pozicije. Doživio sam razočaranje u neke ljude i razišao se s politikom zauvijek.

Jeste li član SDA?

Izašao sam 2001. godine, dajući ostavku predsjedniku Izetbegoviću s kojim sam proveo deset godina u bliskoj suradnji, kroz sve pregovore – od Ženeve, Bruxellesa i Daytona, pa do Splitskog sporazuma. Zalagao sam se za iste ideje koje zastupam i danas. Svjedok sam ogromnih napora da se zaustavi rat, da smirujemo tenzije i krenemo u zajednički život. Ostali smo prijatelji i na kraju njegova života lijepo se rastali. On je bio poseban i istinski zaslužan da je iza sebe ostavio narod koji ima svoju državu, Armiju, izborio se za nacionalna i vjerska prava.

Kako biste opisali današnje međunacionalne odnose u Mostaru? Prelazite li na “zapadnu” stranu? Prelaze li Hrvati na “istočnu”?

To pitanje kasni deset godina. Naravno da komuniciramo. Ja sam svaki dan u takozvanom “zapadnom” dijelu grada u kupovini, u kafićima, i ugodno se osjećam. Puno raje iz zapadnog dijela grada uživa u Starom gradu. Malo je ostalo predrasuda kod nekih ljudi, ali generalno, komunikacija je potpuna i zajednički život ide brže od politike. Jučer sam vidio na jednom lokalnom portalu kako se časne sestre voze u čamcu ispod Starog mosta – prizor koji sve kaže.

Vlada li među Bošnjacima uvjerenje da su svi Hrvati odgovorni za rat HVO-a i Armije BiH? U javnosti se sve češće događa da su hrvatski intelektualci iz BiH, čak i oni koji su dosljedno i žestoko kritični prema ‘’hercegbosanskoj’’ politici, žigosani ružnom i nepravednom stigmom “uzepeovaca”. Zašto se to događa i kako to zaustaviti?

Mislim da ne vlada baš takvo generaliziranje stvari i optužbe na račun Hrvata. Ako se ima taj dojam, onda je to medijski kreirano. Jako se u BiH dobro čuje svaka riječ istine i potrebno nam je hrabrije stati pred brojna pitanja koja se guraju pod tepih. To mogu samo razumni ljudi koji neće praviti nacionalističke kampanje i sapunice, da bi oni osobno pobijedili na izborima i držali nas sve godinama kao taoce. U tome nema nevinih. Poznavatelji prilika znaju o čemu govorim.

Kako komentirate dosadašnji gradonačelnički mandat Marija Kordića? Član je HDZ-a, ali u kampanji se fotografirao na Starom mostu, prelazio Neretvu, kao gradonačelnik govori o multietničnosti, mijenja imena ulica nazvana po ustašama… Kako sve to komentirate?

Mario je zbog takvih aktivnosti uvažen u cijelom gradu, ali u nekim krugovima se smatra da zajedno sa SDA održava status quo te da nema mandat HDZ-a za jače procese u integraciji institucija. Kad bi stvarno imao mandat za neke procese, mislim da bi ih uspješno završio.

Kad biste danas bili gradonačelnik Mostara, koja biste prva tri poteza povukli da osnažite međunacionalno povjerenje?

Pored nedostatka ekonomskih projekata, istaknuo bih za mene najvažnije – obrazovanje. Mostar ima veliki problem sa školama – “dvije škole pod istim krovom” i slično. Mislim da za početak treba što prije treba ujediniti srednje škole jer svugdje imamo po dvije. To su veliki troškovi. Treba urediti nastavne programe da bi djeca mogla rasti i školovati se zajedno. Taj bi model bio prenesen na sve prostore. Važno je također napomenuti da je Mostar desetak godina nepravedno bio bez izbora i to, vjerovali ili ne, potpuno bez razloga. SDA je tražila neke promjene Statuta da ojača trenutnu podjelu, a to ni danas nije promijenjeno. HDZ je tražio izborni zakon i tako su uništili deset godina razvoja grada bez ikakvog smisla i postignutih rezultata iz onog famoznog Mostarskog sporazuma. Građani su prevareni i ušutkani nekim lažnim nacionalnim pitanjima. Grad je postao talac loših odnosa Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića. Izbori su se na kraju ipak dogodili, a onda su SDA i HDZ ušli u nepomirljivi obračun. Rezultat je da je Čović ipak uspio trenutno politički nadigrati Izetbegovića, dobiti uz sebe međunarodnu zajednicu i nove partnere kod Bošnjaka. Sad je kod Bošnjaka na terenu nova politička ekipa koja bi morala promijeniti stanje i ispraviti političke greške SDA, ali se i suprotstaviti svim silama koje urušavaju državu.  slobodna-bosna.ba