.

 

 

 

 

 


.

Rektor i Senat Univerziteta u Sarajevu u svom postupanju primjenjuju logiku koja je u temeljima

ovog pravnog instituta stavljajući prof. dr. Sebiju Izetbegović u poziciju da validnost svog magistarskog zvanja mora dokazati tako što će prethodno dokazati zakonitost osnivanja Medicinskog fakulteta, legalnost izbora i imenovanja tadašnjeg dekana Medicinskog fakulteta koji je potpisivao službenu dokumentaciju, legalnost postdiplomskog studija, ažurnost Medicinskog fakulteta u vođenju matičnih knjiga, legalnost izbora u akademska zvanja nastavnika koji su izvodili nastavu na postdiplomskom studiju...   

Osporavati pravnu validnost javnih isprava je zakonski moguće, ali se tada radi o postupku dokazivanja, a ne samo o iznošenju tvrdnji, o iskazivanju sumnje u validnost javne isprave ili o analizi raspoložive i dostupne dokumentacije. Posebno se teret dokazivanja ne može prebaciti na osobu kojoj se validnost javne isprave osporava, ističe Sifet Kukuruz, bivši kantonalni inspektor za visoko obrazovanje i pomoćnik ministra za visoko obrazovanje u Vladi Kantona Sarajevo. On je komentirao aktuelnu situaciju u vezi s odlukom Senata Univerziteta u Sarajevu da poništi zvanje magistra medicinskih nauka prof. dr. Sebije Izetbegović, a cjelokupan slučaj okarakterizirao je kao ˝đavolsko dokazivanje˝ (Probatio diabolica).

˝Probatio diabolica je institut koji se razvio u rimskom pravu i on opisuje teškoće u dokazivanju prava vlasništvu, kada je neko, da bi dokazao svoje pravo vlasništa koje je stekao od drugoga, morao prethodno dokazati i pravo vlasništva, ne samo svog prethodnika, nego i svih ranijih vlasnika. Upravo na ovakav složen način dokazivanja neodoljivo podsjeća aktuelni slučaj dokazivanja validnosti diplome magistra nauka prof. dr. Sebije Izetbegović. Rektor i Senat Univerziteta u Sarajevu u svom postupanju primjenjuju logiku koja je u temeljima ovog pravnog instituta stavljajući prof. dr. Sebiju Izetbegović u poziciju da validnost svog magistarskog zvanja mora dokazati tako što će prethodno dokazati zakonitost osnivanja Medicinskog fakulteta, legalnost izbora i imenovanja tadašnjeg dekana Medicinskog fakulteta koji je potpisivao službenu dokumentaciju, legalnost postdiplomskog studija, ažurnost Medicinskog fakulteta u vođenju matičnih knjiga, legalnost izbora u akademska zvanja nastavnika koji su izvodili nastavu na postdiplomskom studiju...˝, navodi Kukuruz, koji je pravnik po profesiji.

Takvim odnosom, smatra on, krši se osnovni zakonski princip koji nalaže da javna isprava dokazuje ono što u njoj piše, da "dokazuje ono što kazuje", a javnu ispravu prema propisima u oblasti visokog obrazovanja, osim diplome, predstavljaju i indeks, uvjerenje o diplomiranju, uvjerenje o položenim ispitima, uvjerenje o uspjehu u studiju i uvjerenje o učešću u pojedinim oblicima usavršavanja.

˝Prema zakonskim propisima osoba koja posjeduje neku javnu ispravu, nema obavezu da, u slučaju osporavanja validnosti te javne isprave, dokazuje njenu validnost. To je njeno pravo i zbog konzumiranja zakonom joj priznatog prava, ne može snositi bilo kakve štetne posljedice. Osporavati pravnu validnost javnih isprava je zakonski moguće, ali se tada radi o postupku dokazivanja, a ne samo o iznošenju tvrdnji, o iskazivanju sumnje u validnost javne isprave ili o analizi samo raspoložive i dostupne dokumentacije. Posebno se teret dokazivanja ne može prebaciti na osobu kojoj se validnost javne isprave osporava. Validnost javne isprave se u praksi najčešće dovodi u pitanje upravo zbog nedostatka relevantne dokumentacije˝.

U takvim slučajevima, naglašava Kukuruz, zakon propisuje provođenje istražnog i dokaznog postupka, pri čemu zakon eksplicitno predviđa da se činjenice mogu dokazivati svim dokaznim sredstvima koja su podesna za utvrđivanje relevantne činjenice.

Međutim, Kukuruz navodi da nijedan pravni sistem ne omogućava da se neka činjenica smatra dokazanom ili osporenom samo na osnovu analize raspoložive dokumentacije, posebno kada je utvrđeno da je raspoloživa dokumentacija nepotpuna i kada je to rezultat procesa koji su neuredno, neažurno vođeni. Naravno, naglašava, nikada ne treba isključiti ni mogućnost da je raspoloživa ili dostupna dokumentacija rezultat konspirativnih aktivnosti koje za svoj cilj imaju kompromitaciju određene ličnosti.

˝U kontekstu navedenog, sasvim je moguća situacija da se neko upiše na studij na određenom fakultetu, da nakon diplomiranja na istom fakultetu magistrira i da nakon magistriranja, na osnovu uvjerenja kojim se potvrđuje da je ispunio uslove za sticanje zvanja magistra, temeljem javnog konkursa, zasnuje radni odnos na tom fakultetu. Upravo se uvjerenjem koje je izdao dekan Medicinskog fakulteta u Sarajevu potvrđuje da je dr. Sebija Izetbegović položila sve ispite i ispunila sve druge obaveze na postdiplomskom studiju. Sama svrha izdavanja uvjerenja ne može promijeniti vjerodostojnost i tačnost činjenica koje se uvjerenjem potvrđuju i dokazuju˝, pojašnjava.

Kukuruz podsjeća na činjenicu da javne ustanove nemaju po zakonu pravo od građana tražiti dostavljanje dokaza o činjenicama o kojima same ustanove imaju zakonsku obavezu voditi službenu evidenciju, niti imaju pravo od građana tražiti dostavljanje dokaze o činjenicama o kojima službenu evidenciju vode druge javne ustanove.

˝Dakle, dr. Sebija Izetbegović nije bila dužna prilikom apliciranja na javni konkurs za izbor u saradničko zvanje, a slijedom toga ni u daljnjem postupku apliciranja za izbor u nastavna zvanja na Medicinskom fakultetu u Sarajevu dostaviti diplomu magistra, odnosno doktora nauka. Dokaz o toj činjenici je već postojao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i Fakultet je upravo o toj činjenici imao obavezu voditi službenu evidenciju. Logički je besmisleno, a pravno potpuno neutemeljeno, da osoba koja diplomira, magistrira ili doktorira na nekom fakultetu, pred organima upravo tog fakuleta dokazuje da je diplomant, magistrant ili doktorant tog fakulteta. Na osnovu uvjerenja koje se izdaje na temelju činjenica iz službene evidencije potpuno je realno i pravno osnovano da je dr. Sebija Izetbegović mogla, na osnovu javnog konkursa, na potpuno zakonit način, biti birana u saradnička, a nakon toga i u sva nastavna zvanje na Medicinskom fakultetu u Sarajevu˝.

Preuzimanje diplome o završenom dodiplomskom, magistarskom ili doktorskom studiju je pitanje lične prirode.

˝Ono što je pravno nesporno jeste da prof. dr. Sebija izetbegović ne bi imala obavezu dostaviti diplomu doktora nauka npr. u slučaju prijave na konkurs za izbor dekana Medicinskog fakulteta u Sarajevu, dok bi tu obavezu imala u slučaju apliciranja na konkurs za izbor rektora Univerziteta u Sarajevu. Na kraju, treba istaknuti i činjenicu da važeći propisi, ali i propisi koji su bili u primjeni u vrijeme ispunjavanja propisanih uslova za sticanje zvanja magistra nauka dr. Sebije Izetbegović, propisuju prekršajnu odgovornost za pravna lice ukoliko od građana traže dokaze o kojima vode službenu evidenciju. U kontekstu svega navedenog, bit će zanimljivo pratiti kako će se ovaj ´diabolični slučaj´ dalje odvijati i kakav će biti epilog sudskog postupka. Posebno će biti interesantno pratiti gdje i kome će na kraju đavo pokucati na vrata˝, zaključuje Kukuruz.  stav.ba