1.Kad sam sinoc vidio te, o gazelo - dušo moja,
Na izvoru, gdje umivaš lice b'jelo - dušo moja,U cas prvi nisam znao, da l' si vila il hurija:
Tako me je tvoje carno oko smelo - dušo moja,Pramenje ti crne kose na lahoru njihalo se,Poljupcem ti milovalo mramor-celo - dušo moja.Kroz kožu se nadizale dvije tople sn'jega grude I ognjem mi opijale bice c'jelo - dušo moja. Pa goreci silnim žarom, hotio sam tebi prici,Razuzdano da obujmim tvoje t'jelo - dušo moja,Al' ti si to opazila, pa ko srna odbjegnula,A s tobom je moje srce odletjelo - dušo moja.O vrati mi srce, vrati! Tvoj te tužni Cazim moli,Jer moje je poezije vrelo - dušo moja.
2.Sabah zora. Njezin zefir krila krece - po hasbašti,I iz sanka tiho budi amber cv'jece - po hasbašti.Po cimenu i po lišcu propadala bistra rosa:To je biser, što ga truni premaljece - po hasbašti.Mlado jutro zdravljem miri kao grudi zdrave mome:S cv'jeca poput zlatne pare pelud lijece - po hasbašti.A u ljiljan-haljinama kroz bokore rujnih ruža Ka carica sv'jetlog dana Lejla šece - po hasbašti.S mirisavih tankih grana bulbuli je pozdravljaju I pjevaju u zanosu pjesmu srece - po hasbašti.O Cazime, al' je divno gledat kad se jutro šeceDjevojacka bujna mladost i proljece - po Hasbašti!...
3.Da l' si cula, kad u gori zažubori - pjesma Ko da s harfe sevdisanja ceznju zbori - pjesma? Tu se dižu od smaragda zacarani dvori, A iz njiha valom struji po svoj gori - pjesma.Tih dvorova stupovi su cempresi i bori,A prostirka zelen cimen, s kog šumori - pjesma.U dvorima ljubav spava pokrivena cv'jecem,Na usni joj netaknutoj osmijeh gori - pjesma.Ah, podimo, Lejlo, tamo, tu nas život ceka,Tamo vjernim ašicima carstvo stvori - pjesma.Cazim ce ti na usnice izlit dušu svoju,Nek se s njiha po toj gori vjecno ori - pjesma.
4. Kad filistri Lejlu vide, u njima se strasti bune I prazninu mozga njima bjesomucnim šumom pune.Pa nasrnu u pomami, da zamahom blatne ruke
Sa latica mirisavih zlaceni joj pelud trune...Al u carstvu djevicanstva sto bijelih herubina S macevima štiti svetost netaknute njene krune.Lejlo moja tvoje oci ljubice su iz edena,A pogled im plava ambra, što opija sve Medžnune.O kada bi Musa mogo srknut kaplju od te ambre,Vjecnim miljem drhtale bi na duši mu meke strune!
5.Iz plamena besmrtnosti ja sam iskra živa -I seraf se i satana u mom bicu skriva.Izmed lazi i Istine jošte od iskona U meni se ljuta borba bez prestanka zbiva.Tjelo mi je šaka praha s vodom zakuhana,Al ko lanac na zemaljsku kuglu me prekiva.A duša mi poput orla slobodna i smjela
Preko meda vasione u beskrajnost pliva. C'jela narav, c'jeli bitak u mom bicu živi,Moje bice ko kaplja se u Jedinstvu sliva.Ja sam d'jete Adamovo, ja pjesnik i prorok,Povjesnica moga sv'jeta u mom njedru sniva.Gle, o Musa, na Sinaju tvojih ideala Vjecno Sv'jetlo iza tamnog vela se otkriva!
6.Za zavjesom tvoga stida ljepota se vjecna krije,S mirisave usne tvoje genij pjesme Kevser pije.U kraljevstvu misticnome na podnožju tvoga trona,Klanjajuc se, psalme poju sve andeli i hurije.U ponoci tvoje kose sjaju zv'jezda mirijade,Iz svake se r'jeci tvoje tisuc carnih misli lije.Uz mig su ti tajnim trakom svi ašici privezani,S tvoga cela dobrota ih kao snažno sunce grije.O Ljepoto jedinstvena, u zanosu Musa evoTebe gleda, a u srcu beskrajna mu ljubav vrije!
7.O asketo, zašto lažeš, da je kao - u mejhani,Kad ja pjan sam trepavkama prah otrao u mejhani.Od mirisa svojih sanja i od sv'jeca cežnje svoje
Ja sam sebi hram velebni sazidao - u mejhani.Pred Ljepote žrtvenikom ko mag tamjan palio sam I koketnoj krcmarici srce dao - u mejhani.
O rumene vinske caše, kol'ko put sam kapljom vašom Vatru vjere u svom njedru rasplamsao - u mejhani! Vi najdraži cv'jeci ste mi, žedna vas je duša moja,Za vas Musa sav bi svijet žrtvovao - u mejhani.
8.Sofo ne pozna slasti, što ljud'ma vino ih nudi, Sofo prezire cašu - utjehu brižnije ljudi.A vino otkriva tajne i veo s prirode c'jele,U njemu sveta krvca blagoga Mesije rudi.Vino su nekada pili svi silni veliki dusi,Kapljica njegova da im u srcu ljubav budi. Vino je i Hafiz pio, kadno je u duldešt - gaju Sapiro hrdu grijeha sa svojih bolnih grudi.Krcmaru, ponesi pehar! I ja cu sada piti -Za vinom vjecnim Musa od žede evo ludi!
9.Sinoc bijah u tekiji, gdje je bilo rindsko v'jece -Tu se pilo rujno vino ko tekuce lala-cv'jece.Šejh sijedi pricao nam o tajnome cuvstvu nekom,
Koje poput malvazije kroz njegova prsa tece.Pricao nam o Svjetlosti, što daleko negdje gori,A u plamu drhturi joj b'jeli dan i mrko vece...
I onda smo svi pijani uhvatili hitro kolo, Zapjevali, zaigrali, ko da sv'jet se s nama krece.Naj je sviro svetu pjesmu o ljubavi i ekstazi I zvuci mu melem bili, što s njim rindi grudi l'jece. I cašice od veselja po stolu su zaigrale, A kraj stola krcmarica sva se sjala poput sv'jece.Oko nje su srca naša ko leptiri lepršala,Topeci se u valima neizmjerne rajske srece... Igralo se i pjevalo i opet se dalje pilo,Sve dok danak na podu nas povaljane ne zatece.O moj Musa, al je l'jepo u derviškom društvu biti, Kad naj svira, kad se igra i kad rujne caše zvece.