.

 

 

 

 

 


.

“Majke Srebrenice iz Bajramovića, gdje žive same bez ikog svog jer su im dušmani u genocidu ubili sinove i muževe,
 bile su na hadžu zahvaljujući dobrotvorima. Pozvao ih Milostivi da im ublaži tugu, a akobogda, tuga će minuti susretom sa svojim sinovima i muževima u Džennetu. Idu prema meni, grle me, plaču. Plaču i grle sve one koji im na djecu liče i koji su njihovih godišta”Iz Bosne i Hercegovine ove godine petu islamsku dužnost hadž obavilo je 1.680 vjernika.Među ovogodišnjim bosanskim hodočasnicama jesu i srebreničke majke Nura Mustafić i Refija Hadžibulić iz Bajramovića. Nuri su ubijena tri sina i suprug, a Refiji dva sina i suprug.Nuru i Refiju u Srebrenici uvijek možete vidjeti zajedno. Teška sudbina ih je povezala, pa jedna drugoj riječima pokušavaju ublažiti bol i tugu od kako su se vratile 2001. godine u Bajramoviće, nedaleko od Srebrenice. Često ih možete vidjeti u Memorijalnom centru Potočari, a tokom ramazana klanjaju teravije, kako kažu, “blizu svoje djece”.
 
ODLAZAK NA HADŽ
Ove godine otišle su na hadž, zajedno. Sanjale su da posjete Meku i Medinu, a želja im se ostvarila. Jedna žena iz Palestine poslala je amanet imamu džamije na Kobiljoj Glavi Vehbiji Makiću da uplati i na hadž pošalje jednu majku iz Srebrenice. Imam srebreničke gradske džamije odlučio je da to bude Nura Mustafić. Nakon toga, Nura je bila u posjeti Novom Pazaru, gdje je gradonačelniku Nihatu Biševcu saopštila da odlazi na hadž. Tada je gradonačelnik uvidio da ona ide sama, da ne ide i njena pratilja, komšinica i saborkinja Refija.Nakon njihovog povratka u Srebrenicu, gradonačelnik je odlučio da uz podršku donatora prikupi sredstva za obavljanje hadža Refiji Hadžibulić.U vrlo kratkom periodu nekoliko donatora iz Novog Pazara, a uz koordinaciju gradonačelnika, sakupilo je novac. Pojavio se i problem da nije bilo mjesta jer se završilo prijavljivanje za odlazak, pa je za njeno mjesto lično urgirao i reis Kavazović. Gradonačelnik Novog Pazara Nihat Biševac bio je prisutan i na ikrar dovi Nuri i Refiji u Srebrenici. Nekoliko dana prije polaska Nura i Refija bile su u Srebrenici. Sretne i nasmijane, kažu da “idu na hadž, ali su zabrinute kako će sve biti”.
 
“Sjetit ćemo se svih tamo, uputiti dovu za sve, za tebe, za svu djecu, omladinu. Velika je to čast obaviti hadž”, rekle su prije polaska Nura i Refija. Kako su se osjećale Nura i Refija prilikom obavljanja hadža, koliko su sretne bile, opisao je hadžija Mehdin Jakubović, koji je ove godine bio bedel legendarnom komandantu iz Podrinja Ejubu Goliću.“Nura Mustafić i Refija Hadžibulić, majke Srebrenice iz Bajramovića, gdje žive same bez ikog svog jer su im dušmani u genocidu ubili sinove i muževe, bile su na hadžu zahvaljujući dobrotvorima. Pozvao ih Milostivi da im ublaži tugu, a akobogda, tuga će minuti susretom sa svojim sinovima i muževima u Džennetu. Idu prema meni, grle me, plaču. Plaču i grle sve one koji im na djecu liče i koji su njihovih godišta.”
 
NURINA I REFIJINA SUDBINA
Nuru Mustafić svi u Srebrenici znaju po nadimku Pemba, živi sama u kući u selu Bajramovići. U kući koja je nekad bila puna radosti. Nura je imala tri sina: Mirsada (24), Aliju (22) i Fuada (20). Nura je imala i supruga Hasana. Svi su ubijeni 1995. godine.Majka Nura je sa suprugom i sinovima po padu Srebrenice krenula preko šuma prema slobodnoj teritoriji. Preživjela je, a danas se vratila u svoje selo Bajramovići, nadomak Srebrenice. Želi da je u blizini sinova i muža koji su ukopani u mezarju Memorijalnog centra Potočari.“Do pada Srebrenice živjela sam s tri sina i mužem. Tog jula sam sa svojom djecom krenula preko šuma.” Prisjeća se da su nedugo nakon što su krenuli iz Šušnjara, sela nedaleko od Srebrenice, ka slobodnoj teritoriji Tuzli ili Kladnju, upali u prvu zasjedu. “Tu je počelo granatiranje i ubijanje. Narod je bježao, nisam znala gdje su mi djeca. Tada je do mene došao jedan čovjek koji me pitao koga tražim. Rekla sam da tražim djecu, nakon čega mi je rekao da su moja djeca ranjena. Vidjela sam da ih nose u dekama, Fuada i Aliju, starijeg Mirsada nisam pronašla. U svemu tome, suprug Hasan je otišao po vodu i nije se vratio.”
 
Nura je s dva ranjena sina uspjela doći do Sandića. “Tu je bilo puno naroda, svi su se predali. Predvečer su me stavili u kamion s dvoje ranjene djece. Išli smo do Tišće. Kad smo silazili s kamiona, sinove su uzela dva četnika, a meni su rekli da idem na drugu stranu.” Tad je Nura posljednji put vidjela svoje sinove. Po dolasku u Tuzlu s ostalim ženama, raspitivala se o sudbini svojih voljenih, živjela u nadi da će doći, da su ipak živi. Godine 2000. se vratila u svoje Bajramoviće, sama, bez sinova i supruga. Obilazila je otkopavanje grobnica, živjela u nadi da će pronaći kosti svojih sinova i supruga. Pronađeni su posmrtni ostaci sinova Fuada i Mirsad i supruga Hasana i ukopani u mezarju Memorijalnog centra Potočari. Alija još nije pronađen.Refija je sinove Senada i Dževada ukopala u mezarju Memorijalnog centra 2005. godine. “Znam da su mi Senada uhvatili negdje oko Kravice, jer su ga tu i strijeljali, a Dževada sam pronašla na Snagovu i nikad nisam saznala ni gdje se rastao od Senada, ništa. Obojicu sam ukopala 2005. godine. Godinama sam ih čekala, gledala hoće li doći, hoće li otvoriti vrata, a onda su mi javili da su ih pronašli.”
 
Hadž za Hatidžu Mehmedović
Zamjenjivanje u hadžu ili bedeluk jeste izvršenje obaveze hadža po želji i oporuci onoga koji nije u stanju ili bude spriječen da lično obavi hadž iz opravdanog razloga. Među 1.680 ovogodišnjih bh. hadžija ima i onih koji će ovu islamsku dužnost ispuniti upravo kroz bedeluk – zamjenu. Brojne srebreničke majke nisu za života uspjele ispuniti islamsku dužnost hadža. Jedna od njih jeste i Hatidža Mehmedović. Heroina koja se 23 godine grčevito borila za ljudska prava, istinu i pravdu za žrtve genocida i njihove porodice, čuvajući uspomenu na ubijene sinove Azmira i Almira, te supruga Abdulaha. Umrla je u julu prošle godine, a nedavno je u Srebrenici obilježena godišnjica njene smrti, dok joj je pjesnik Mile Stojić posvetio i knjigu pod nazivom Hatidža. Kakanjska muallima i aktivistica Elvedina Plasto bila je bedel za Hatidžu Mehmedović. stav.ba