Virolog Chris Smith opisao je kako je izgledala pandemija tzv. goveđeg koronavirusa koji i dan-danas kruži svijetom. 

Otkako je počela pandemija covida-19, naučnici se nadaju da će virus, u ovom slučaju njegova nova omikron varijanta, s vremenom postati obična prehlada. A čini se kako historija i biologija možda imaju odgovore koji idu u prilog spomenutoj teoriji, u autorskom tekstu za The Telegraph napisao je Chris Smith, ugledni britanski virolog i predavač na univerzitetu Cambridge.

On podsjeća kako je omikron prvi put detektiran prije otprilike mjesec dana u Južnoj Africi. Nulti pacijent bio je mladić koji je ušao u ordinaciju Angelique Coetzee, ljekarke opće prakse, sa samo dva simptoma - greblo ga je grlo i osjećao se vrlo umorno.

Iako je u to vrijeme u Južnoj Africi bilo relativno malo slučajeva zaraze covidom, dotičnog muškarca ipak su testirali. A kad je istoga dana ljekarsku pomoć potražilo još sedmero ljudi s identičnim simptomima, pokazalo se da je odluka o testiranju svih njih bila ispravna - naime, svi rezultati PCR testova bili su pozitivni.

Južnoafrički naučnici odmah su se bacili na analizu genetskog sastava virusa - vrlo brzo ispostavilo se da genetski kodovi novoga virusa (koji je poslije dobio ime omikron) nisu nimalo slični postojećoj delta varijanti. Naime, virus koji stoji iza novih infekcija bio je pun promjena ili mutacija - riječ je o njih čak 50 - a barem 30 mutacija nalazi se na proteinskom šiljku.

To je bio i više nego dovoljan razlog da se upale alarmi za uzbunu. Jer upravo je spomenuti šiljak glavni dio virusa koji se "hvata" za naše stanice i probija unutar njih, a sve omikronove mutacije potencijalno ugrožavaju postojeću generaciju vakcina protiv covida - hoće li vakcine koje već imamo biti učinkovite i kod novoga soja - to pitanje mučilo je svjetsku naučnu zajednicu.

Jednako zabrinjavajućom pokazala se i brzina kojom su se slučajevi zaraze počeli širiti. Nekoliko stotina infekcija na dan u Južnoj Africi pretvorilo se u više od 10.000, zbog čega su neki naučnici čak rekli kako se novi soj zbog svog zastrašujućeg genetskog profila trebao zvati "O moj Bože".

No onda je uslijedio preokret - iako su omikron "pokupili" i vakcinisani, i nevakcinisani i prethodno zaraženi covidom, posljedice zaraze nisu bile toliko strašne. Udio pacijenata na kisiku ili onih koji zahtijevaju intenzivniju bolničku njegu zasad je puno manji nego kod delta varijante. Ljudi se također brže oporavljaju, starije osobe rjeđe obolijevaju, a stopa smrtnosti od omikrona u Južnoj Africi trenutno iznosi oko 0,5 posto u usporedbi s 3 posto koliko je zabilježeno kod delta soja.

Iako je još prerano za dugoročne prognoze, ove informacije ipak zvuče ohrabrujuće - postoji li ipak nada da pandemija covida polako vodi prema blažem obliku bolesti poput obične prehlade?

Kako podsjeća Chris Smith za The Telegraph, patolog Theobald Smith još je kasnih 1800-ih, u vrijeme pandemije ruske gripe, pretpostavio da bolesti s vremenom postaju blaže jer je u interesu i domaćina (ljudi) i bolesti da postanu - "bolji prijatelji". Dobroćudnija bolest bolje se podnosi i manja je vjerovatnost da će nas "isprovocirati" u toj mjeri da moramo podizati barijere kako bismo zaustavili njezino širenje - osim toga, takva blaža bolest brže će ostati bez novih, potencijalnih žrtava koje bi se njome mogle zaraziti.

Iako Smith svoje teorije nije temeljio na ljudima, već na kravama, kroz historiju smo imali dovoljno drugih primjera virusa koji su s vremenom postajali slabiji i manje agresivni - zašto onda to ne bi bio slučaj i s covidom?

Kad su prvi kolonisti unijeli zečeve u Australiju, njihova populacija naknadno je narasla na nekoliko stotina miliona. Kako bi se kontrolirao njihov broj, u zemlju je 1950. godine uveden i virus myxoma (zečji srodnik velikih boginja), koji je usmrtio više od 99 posto životinja. No isti virus kasnije je izgubio svoju virulenciju i smrtnost je drastično pala - zečevi su se očito prilagodili i naučili tolerirati patogen, ali i obrnuto. Sve ovo događa se jer su virusi zapravo paraziti koji bez nas - ljudi -  zapravo nemaju dom.

Hoće li onda i covid, suočen sa strogim epidemiološkim mjerama, imunitetom krda i vakcinama, sad polako postajati benigniji i hoće li omikron na kraju samo - nestati? Postoji šansa da se upravo to dogodi, a u prilog tome ide i činjenica da se slično desilo s još jednim koronavirusom, koji i dan-danas kruži svijetom.

Riječ je o tzv. goveđem koronavirusu, koji je 1890. godine poharao svijet i usmrtio više od milion ljudi. Ovaj virus, koji danas nazivamo OC43, preskočio je barijeru i prešao sa životinje na ljude i ekspresno se proširio u gusto naseljenim gradovima. U izvještaju o epidemiji na 344 stranice, koje je 1891. napisao upravo Theobald Smith, dokumentirani su slični simptomi kao među oboljelima od covida - ističu se iznimna ranjivost starije populacije i osoba s već postojećim zdravstvenim problemima, kao i relativno rijetko obolijevanje mlađih ljudi.

Naučnici vjeruju kako je goveđi koronavirus iz 1890. za sobom ostavio "krdo" preživjelih sa stečenim imunitetom - oni su se kasnije tokom života povremeno ponovno zaražavali virusom, ali bolest nikad više nije bila tako intenzivna upravo zbog tzv. imunološkog pamćenja iz prošlosti. Virus se vrlo vjerojatno povukao, a usput je, smatraju naučnici, prošao i kroz određene genetske promjene kako bi olakšao svoju perzistenciju kod ljudi, da bi u međuvremenu postao jedan od četiri koronavirusa koji izazivaju prehladu i koje svi povremeno "pokupimo" i od njega se oporavimo.

Možda bi u istom smjeru sad mogla krenuti i omikron varijanta covida. Jer novi soj virusa iznimno lako se prenosi i brzo istiskuje agresivniju deltu, pa se naučnici nadaju da će omikron postati dominantna vrsta - a Chris Smith zaključuje kako se sad samo možemo nadati čudu da se u mjesecima koji su pred nama neće pojaviti neki još agresivniji i zarazniji soj...

(Jutarnji list)