Činjenica je da rad u kancelariji nije opasan kao rad u fabrici, ali rizik koji pojedini posao donosi nije najnezdraviji dio nekog zanimanja.  

U rezultatima studije koju je provodila Škola za javno zdravstvo univerziteta Harvard i fondacija Johnson Foundation, radnici su, kako u Americi tako i širom svijeta, pod velikim utjecajem stresa koji u velikoj mjeri utječe i na cjelokupno zdravlje.

Prema rezultatima studije, kod osoba koje rade više od 20 sati sedmično, stres negativno utječe na zdravlje oko 43 posto radnika, navike u prehrani su se promijenile kod 28 posto ispitanika, lošiji san muči njih 27 posto, a tjelesna težina njih 22 posto.

Uz to, jedna od pet odraslih osoba smatra da ih posao izlaže nesigurnim uvjetima.

Svi znamo da ima raznih poslova koji su evidentno opasni po zdravlje, čak do nivoa životne ugroženosti.

Međutim, ima i puno drugih zanimanja koje ne doživljavamo kao opasna, a pri kojima ipak dolazi do značajnih, na početku praktički nevidljivih, fizičkih i/ili psihičkih oštećenja.

Najčešće ljudi nisu ni svjesni opasnosti kojoj su svakodnevno izloženi, budući da su stres i bolovi u leđima svima postala uobičajena stvar, pojasnila je Nataša Desnica, dr. med. sportske medicine.

Najopasnija zanimanja

Pitate se koji je to posao koji ima najgori utjecaj na zdravlje? Radnik u dućanu. Odmah nakon dolazi graditeljstvo/rad na otvorenom, a slijede proizvodni rad, rad u medicini, i na kraju rad u maloprodaji.

Iako posao u uredu nije uključen u ovaj popis, i on može stvoriti probleme. Razvojem tehnologije, jako je porastao broj sedentarnih zanimanja pri čemu su prisutna velika opterećenja na mišićno-koštani sistem, a zbog pandemije izazvane koronavirusom, situacija se kod velikog broja ljudi dodatno pogoršala.

Mnogi rade od kuće, sve se manje izlazi van, fizička aktivnost je značajno reducirana. Kao posljedica neaktivnosti velike probleme često nam radi i kralježnica.

Zbog svoje specifične građe, i 33-34 kralježaka koji su međusobno povezani, izuzetno je važno dobro brinuti o svojoj kralježnici.

Posebno treba obratiti pažnju na dovoljnu snagu paravertrebralnih mišića (mišića koji se nalaze uz samu kralježnicu i osiguravaju njenu stabilnost), kao i na adekvatnu fleksibilnost, dobru propriocepciju i što bolju statiku.

Kod težih oštećenja (koja se nažalost pojačavaju neaktivnošću) može doći i do propadanja motoneurona nogu i ruku, te npr. kljenuti stopala. Kod takvih situacija česta su i senzorna oštećenja, kad dolazi do trnjenja i smanjenog osjeta ruku ili nogu. Kod problema s vratnom kralježnicom znaju se javiti i glavobolje i vrtoglavice.

Često dolazi i do smanjene pokretljivosti pojedinog dijela kralježnice, koja može prijeći i u potpunu ukočenost, objašnjava nam sagovornica.

Fizička sigurnost nije najvažnija

Najveće je iznenađenje ove studije podatak da fizička sigurnost ne predstavlja najveći rizik za zdravlje. Najvažniji faktor je stres. Čini se i da puno više radnika danas radi prekovremeno, ali kako su izjavili za potrebe studije, ne zato što moraju nego ne znaju iskoristiti slobodno vrijeme koje im pripada. Uzimanje pauze od posla je dokazani odmak od stresa, no studija pokazuje da oko 43 posto dobro plaćenih ispitanika radi i kada su na godišnjem.

Radnici koji imaju prosječnu plaću isto rade u 28 posto slučajeva, a oni najmanje plaćeni u 18 posto slučajeva. Govori li nam to da većinu stresa sami sebi stvaramo? Zašto su ljudi toliko vezani za posao da dozvoljavaju da im on naruši zdravlje? Čini se da ljudi koji rade u danima odmora nemaju ništa protiv te prakse (50 posto ispitanika) trebaju novce (37 posto), ili smatraju da je za njihovu karijeru potrebno raditi puno (56 posto). Iako nema čarobnog štapića koji bi maknuo stres povezan s poslom, uživanje bez posla tokom slobodnih dana se čini kao dobar prvi korak.

Osim ako niste hirurg, niko neće umrijeti ako niste za radnim stolom jer koristite godišnji odmor koji vam pripada, pa to vrijeme iskoristite da se odmorite i radite stvari koje vas opuštaju i vesele.

Potrebno je istaknuti i ogroman porast broja ljudi koji imaju poslove koji zahtijevaju provođenje mnogo sati pred ekranom računala (praktično u svim segmentima administrativnih poslova, IT stručnjaci, ali i u cijelom rasponu od arhitekata do bankara).

Kod tih poslova prisutni su već svi ranije navedeni problemi koji su posljedica sedimentarnih zanimanja, no pri poslovima pred kompjuterom dodatno se radi o dugotrajnom gledanju u ekran. Takav rad dovodi do velikih problema s očima, zbog čega je nastao i naziv: „sindrom kompjuterskog vida“.

Problemi s vidom uključuju širok raspon simptoma, uključujući naprezanje i bol u očima. Istraživanja pokazuju da čak do 90% ljudi koji rade pred kompjuterima imaju ove simptome, ističe ljekarka.

Kako znati da je vrijeme za promjene, pa i promjenu posla?

"Postoje i zanimanja za koje bi pomislili da su u osnovi zdrava i pozitivna, jer uključuju puno boravka u prirodi i svježem zraku no, npr. kod poljoprivrednika i vrtlara često dolazi do 'trošenja' različitih dijelova mišićno-koštanog sistema, pa su česte artroze koljena, kukova i ramena, bolovi u leđima i nogama i dr. Budući da puno vremena provode na otvorenom, prijeti i opasnost od raka kože (koji se često javlja i kod drugih zanimanja koje se provode vani, kao npr. ribara).

Poljoprivrednici su još dodatno ugroženi sveprisutnim pesticidima bez kojih je nažalost nezamisliva komercijalna poljoprivredna proizvodnja, a koji izazivaju karcinome različitih dijelova tijela", kaže nam Nataša Desnica, dr. med. sportske medicine iz Poliklinike Kaliper i dodaje: "Važno je naglasiti i psihofizičko oštećivanje zdravlja kod osoba koje su pod velikim stresom. Tu prednjače poslovi kao što su npr. kontrolori leta, piloti, ljekari i druge profesije koji rade poslove o kojima direktno ovise životi drugih ljudi. Međutim, stres nažalost postaje nezaobilazna komponenta sve većeg dijela poslova današnjice. Ne samo da su tome podložni menadžeri, već često voditelji velik dio tereta stavljaju i na svoje zaposlenike.

Svima je jasno da takvo radno okruženje izuzetno nepovoljno djeluje na naš organizam. Kad je čovjek pod stresom, naša podsvjest šalje signale ostatku tijela da je došlo do vitalne ugroze, iako u stvarnosti nema realne osnove za to.

Takvi signali djeluju na svim nivoima našeg organizma, od hormona, do kardiovaskularnog, nervnog, mišićno-koštanog, pa čak i imunog sistema.

Tijelo aktivira hormone stresa, koji podražuju simpatički dio nervnog sistema, srce brže kuca, cirkulacija se ubrzava, disanje postaje brže i pliće, muskulatura se nesvjesno stišće (najčešće u području vrata i ramena) i dr. Takav odgovor organizma na opasnu situaciju je itekako dobro došao, ali nažalost niko nije poželjan ako opasnosti nema, a pogotovo ako je takvo stanje dugotrajno i svakodnevno."

Svaka osoba bi trebala razmisliti o nivou količine stresa kojem je izložena, te ako nije zadovoljavajuća, napraviti neke promjene u životu, pa ako je potrebno i promjenu posla. Svakome bi dobro došao i neki oblik rada na sebi, na psihičkom planu, kako bi se bolje nosili sa svim životnim situacijama (uključujući i poslovnim), te bili sretniji i zadovoljniji.  (Ordinacija.vecernji.hr)