Vučić nakon posjete Merkel otvara sukob sa Kosovom, otvorene su rane sa Crnom Gorom, dopušta Dodiku da bjesni; može se izvući poruka da je Merkel, na neki način, dala podršku Vučiću, kaže Miro Lazović. Okončani su, kako se već sedmicama piše u medijima, najvažniji parlamentarni izbori u Evropi, oni u Njemačkoj. Najvažniji iz nekoliko razloga, a onaj najuočljiviji je da se sa političke pozornice Njemačke, Evropske unije i svijeta povukla kancelarka koja je ostavila snažan pečat na političke događaje našeg doba. Bitka za nasljednika Angele Merkel, političarke koja je šesnaest godina vodila jednu od najmoćnijih zemalja svijeta, kako sada stvari stoje, još uvijek nije okončana. Ali, pobjednički rezultat njemačkih socijaldemokrata (SPD-a) koji su odnijeli, objektivno malu, ali ipak pobjedu na upravo završenim parlamentarnim izborima simbolički i realpolitički govore da je u njemačkoj političkoj javnosti izgleda došlo do „zasićenja“ politikom koju je personificirala Angela Merkel.
Ono što je važnije i što još jače govori u prilog logici koja kaže da bi sljedeći njemački kancelar trebao biti Olaf Scholz jeste činjenica da je konzervativna koalicija CDU – CSU doživjela rapidni pad popularnosti, a sam CDU, kako javljaju mediji, zabilježio je „historijski najlošiji izborni rezultat“.
S takvim međusobnim izborno – političkim omjerom snaga i činjenicom da su partije Zeleni i Liberali ostvarili „dobre“ rezultate koalicija između SPD-a, Zelenih i FDP-a postaje sasvim moguća i izvjesna. Samim tim i Scholz na kancelarskoj funkciji nije više samo figura u igrama političkih analitičara nego najvjerovatnija opcija za sljedećeg saveznog premijera.
Ono što javnost Bosne i Hercegovine najviše interesuje zasigurno je odgovor na pitanje kakav će politički kurs zauzeti Olaf Scholz bude li izabran za novog njemačkog kancelara. Hoće li njegovo socijaldemokratsko shvaćanje društvenih odnosa i lojalnost ideji socijaldemokratije prevagnuti u oblikovanju politike prema Bosni i Hercegovini i cijelom regionu zapadnog Balkana ili će slijediti „utabanu“ politiku svoje prethodnice.
Ova pitanja postavili smo dugogodišnjem nepokolebljivom socijaldemokrati i dobrom poznavaocu političkih prilika u našoj zemlji i regiji, Miri Lazoviću.
Toleriranje ‘opasnih’ politika
Lazović kaže da se intimno nadao pobjedi SPD-a u Njemačkoj i to iz više razloga. Osim, onog osnovnog, jer sa Scholzom dijeli iste političke svjetonazore, ponajviše zbog činjenice da nije bio pretjerano zadovoljan politikom koju je na zapadnom Balkanu vodila Angela Merkel.
Njemačkoj kancelarki na odlasku Lazović najviše zamjera toleriranje „opasnih politika“ koje godinama dolaze iz službenog Beograda i blagonaklon stav prema sadašnjem srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću.
„Moram reći da sam priželjkivao pobjedu SPD-a u Njemačkoj s obzirom da Angela Merkel jeste državnik i jeste državnik svjetskog kapaciteta, ali njena politika prema BiH, barem ono što se moglo do sada spoznati, nije uradila nešto puno na eliminaciji opasnosti koje su se nadvile nad BiH, a tu prije svega mislim na politiku koja dolazi iz Beograda. Čak naprotiv, zadnja njena posjeta Srbiji bila je podrška Vučiću. Šta je bilo u nekoj tajnoj diplomatiji ostaje da se vidi. U svakom slučaju, Vučić nakon toga otvara sukob sa Kosovom, otvorene su rane sa Crnom Gorom, dopušta Dodiku da bjesni i da radi sve to što radi. U tom kontekstu se može izvlačiti poruka da je Merkelova, na neki način, hajde, dala podršku Vučiću za takvo ponašanje“.
Sagledavajući netom završene parlamentarne izbore u Njemačkoj iz takve perspektive Lazović kaže da od Scholza, bude li novi njemački kancelar, očekuje da Vučićevu politiku svede na „razumnu“ mjeru.
„U tom kontekstu pobjeda SPD-a, i ukoliko Scholz postane kancelar, očekujem određenu promjenu, tim prije što bi ta ‘semafor koalicija’ u kojoj bi bili Zeleni, koji imaju otvorenu i jasnu percepciju kada je u pitanju budućnost BiH bila također prisutna i očekujem da bi socijaldemokratija sa Olafom Scholzom na čelu uspjela eliminisati sve opasnosti koje se nadvijaju nad Zapadnim Balkanom, a faktički politiku Aleksandra Vučića svesti u neke razumne okvire u kome ne bi politika iz Srbije bila remetilački faktor u regionu kao što je to do sada bila“.
Koliko je važan odnos Scholza i Schmidta?
Ono što se nameće kao neizbježno pitanje u sagledavanju budućih političkih poteza potencijalno novog njemačkog kancelarskog kabineta svakako je kakav odnos će Scholz graditi sa visokim predstavnikom u BiH Christinaom Schmidtom, s obzirom da dolaze iz dva veoma oštro suprotstavljena politička tabora.
Naime, dok je Scholz bio predvodnik SPD-ove pobjede na izborima Schmidt je član bavarskog CSU-a, partije koja je zabilježila loš rezultat na parlamentarnim izborima. Ideološke i političke razlike, smatra Lazović, ne bi trebale biti prepreka da visoki predstavnik koji dolazi iz Njemačke zauzme jasan stav prema akterima na bh. političkoj sceni.
„Mislim da je Njemačka ozbiljna zemlja i jedna od najznačajnijih u EU i da oni imaju jasno utvrđene političke ciljeve. Personalni odnos Scholza i visokog predstavnika Christiana Schmidta ne bi trebao biti problem u realizaciji političkih ciljeva. Ne znam koliko su oni dobri ili nisu, ali u svakom slučaju to što jedan dolazi iz SPD-a, a drugi iz CSU-a ne mora biti ništa negativno prema BiH i mislim da se politički ciljevi u realizaciji u BiH trebaju usklađivati sa Briselom i Washingtonom, a Njemačka je tu jedna od najmoćnijih zemalja koja želi graditi dobre odnose. Očekujem da će to biti jedna koordinirana politička aktivnost i Njemačke i Schmidta na realizaciji zacrtanih ciljeva kada je u pitanju region zapadnog Balkana“.
Jedna od stvari kojima bi Olaf Scholz možda mogao posvetiti više pažnje jeste i politika koju hrvatski predsjednik Zoran Milanović vodi prema Bosni i Hercegovini. Milanović, kao bivši član SDP-a, socijaldemokratski bivši premijer Hrvatske i predsjednik koji je izabran glasovima SDP-ovog izbornog tijela napravio je svojevrsni „salto mortale“ i od progresivnog političara, kakvim ga je i sam Lazović smatrao, „evoluirao“ do pozicije „tvrdog nacionaliste“.
Današnja politika Zorana Milanovića podsjeća ga na politiku koju je vodio pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, što su sve razlozi zbog kojih bi, kako misli Lazović, Scholz zauzeo rezerviran stav prema ponašanju aktuelnog hrvatskog predsjednika.
Politika Zorana Milanovića
„Njemačka je nešto drugo u odnosu na Hrvatsku, pogotovu kancelar Njemačke bi trebao biti ozbiljan i odgovoran čovjek za razliku od Zorana Milanovića, koji je od socijaldemokrate zagazio duboko u nacionalističke vode. U tom kontekstu Milanović vodi populističku politiku dodvoravajući se bh. Hrvatima zbog narednih izbora. Glumi Franju Tuđmana.
Iako vidimo da se Andrej Plenković elegantno odmiče od jedne takve agresivne politike Milanović pokazuje da mu je ona postala bliska što je iznenađujuće za jednog socijaldemokratu, a Olaf Scholz će željeti graditi imidž odgovornog kancelara odgovorne države i u tom kontekstu svoj lični rejting i status će graditi u odnosu prema Briselu i američkoj administraciji. Očekujem, uglavnom i da zaključim, pozitivne promjene u rješavanju krupnih problema regiona Zapadni Balkan“, kaže Lazović.
Kakvu će politiku Olaf Scholz, bude li izabran za njemačkog kancelara, voditi prema BiH i regiji zapadnog Balkana ostaje nam da vidimo, ali onima koji nastoje dokučiti da li će se njemačka politika mijenjati ili će zadržati isti kurs nekoliko biografskih činjenica iz Scholzove političke prošlosti možda bude korisno u stvaranju jedne objektivne analitičke slike.
Naime, Olaf Scholz je aktuelni vicekancelar i ministar finansija Njemačke, a dva najčešća opisa Olafa Scholza su: sjevernjačka smirenost i pragmatizam.(Aljazeera balkans)