Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović posljednjih dana na sve načine pokušava diskreditirati opozicione političare pričom kako su oni tobože pobjegli od odgovornosti i odbili preuzeti premijerske funkcije. Paradoks je da u dugoj, ali po rezultatima iznimno skromnoj, političkoj karijeri Bakir Izetbegović nikada nije bio premijer – ni Kantona Sarajevo, ni Federacije BiH, a ni Bosne i Hercegovine, O stepenu panike u kojoj se nalazi Bakir Izetbegović dovoljno govore njegovi javni pozivi opozicionim političkim strankama da kandiduju što više kandidata za člana Predsjedništva BiH. Izetbegović, koji očito misli da je mnogo pametniji od lidera opozicije, svjesno priželjkuje da se za člana Predsjedništva BiH kandiduju i Fahrudin Radončić (SBB) i Elmedin Konaković (NiP) i Nermin Nikšić (SDP), a i Denis Zvizdić koji je nedavno napustio SDA.
Vapaji Bakira Izetbegovića zapravo predstavljaju krik dotučenog političara koji je svjestan da samo rasipanjem glasova opozicionih stranaka ima mogućnost da eventualno odnese pobjedu i osigura sebi još jedan mandat u Predsjedništvu BiH. Iako je ranije tvrdio da će stranački organi donijeti odluku o kandidatu SDA, jučerašnjom otvorenom najavom vlastite kandidature samo je potvrdio tezu da je SDA autokratska stranka u kojoj odluke donose on i njegova supruga Sebija Izetbegović. Naime, nijedan stranački organ SDA nije donio odluku o kandidaturi Bakira Izetbegovića za Predjedništvo BiH – iako je trebao, ako ćemo se već voditi unutarstranačkim procedurama i ako ćemo poštivati principe demokratije.
Jedna od najparadoksalnijih izjava Bakira Izetbegovića u kontekstu spominjanja kandidata za Predsjedništvo BiH jeste ona u kojoj izražava sumnju da će se Elmedin Konaković kandidovati za člana Predsjedništva BiH pokušavajući u suštini na taj način, što bi rekao naš narod “nafurati”, Konakovića da se kandiduje zajedno s Nikšićem, Radončićem i ostalim opozicionim političarima.
“Ja mislim da on više nikad u životu neće nešto raditi što je pravi rizik, dakle nikada neće ‘ući u cipele’ premijera koji ima težak zadatak, bilo šta što može politički ‘slomiti’ kičmu čovjeku, a ovo je opasna stvar”, izjavio je sinoć za Hayat Bakir Izetbegović.
Ova besmislena izjava dolazi od čovjeka koji je cijeli svoj život izbjegavao direktnu odgovornost. Bakir Izetbegović nikada nije bio na poziciji premijera, a ni ministra – ni u Vladi Kantona Sarajevo, ni u Vladi Federacije BiH, a ni u Vijeću ministara BiH. Za razliku od njega Konaković jeste – bio je premijer Kantona Sarajevo. Isto kao što su bili i Denis Zvizdić (predsjedavajući Vijeća ministara BiH), Fahrudin Radončić (ministar sigurnosti BiH) i Nermin Nikšić (premijer FBiH). Dakle, Izetbegović je posljednja osoba koja ima pravo da govori bila šta Konakoviću, Zvizdiću, Radončiću i Nikšiću kada je riječ o hrabrosti i spremnosti hvatanja u koštac sa stvarnim problemima građana.
O bježanju Bakira Izetbegovića od izvršne vlasti najbolje govori njegova zvanična biografija. Potučeni predsjednik SDA prvo je bio zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo, zatim zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, u dva mandata član Predsjedništva BiH i na kraju delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Nemojte da vas zavara to što je u dva mandata bio član Predsjedništva BiH jer je Predsjedništvo BiH organ izvršne vlasti. Izetbegovićeva nadležnost bila je isključivo vezana za imenovanje ambasadora tj. stranačkih poslušnika na diplomatska mjesta i eventualno učestvovanje na međunarodnim samitima. Bakir Izetbegović s pozicije člana Predsjedništva BiH nikada nije mogao osjetiti stvarne potrebe građana BiH.
(PRESS)