.

 

 

 

 

 


.

Još uvijek se ne stišava bura oko posjete ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova Bosni i Hercegovini i dvostrukog 
diplomatskog skandala koji je ta posjeta izazvala. Elektricitet međunarodnih odnosa koji se preklapa na Bosni i Hercegovini nije novina, kao što nije novost da su izlazni rezultati svih tih odnosa u istoriji kreirali velike probleme. Početak Prvog svjetskog rata je samo jedan od takvih dokaza. Šta se u pozadini dešavalo u Sarajevu prije i tokom Lavrovog gostovanja ne možemo sa sigurnošću tvrditi u ovom momentu. Ono što se može tvrditi i o čemu se slažu svi koji poznaju diplomatiju jeste da je ruska diplomatija među najjačima u svijetu gdje se rijetko šta prepušta slučaju. Vrijeme koje nadolazi će otkriti prave posljedice svega što se desilo, a posebno poklanjanja famozne ikone koju je Lavrov na kraju vratio Dodiku.
 
Samo ponašanje Milorada Dodika je još jednom potvrdilo svu bahatost koju u sebi nosi s karakteristikama drumskog razbojnika. Dodik se s prkosom, kao prvi čovjek Predsjedništva Bosne i Hercegovine, slikao bez zastave zemlje koju predstavlja. Na koncu je jednom od najjačih diplomata svijeta podario ukradenu ikonu. Pitanje koje se nameće jeste da li se ikona mogla dati Lavrovu bez prethodne provjere njegovog protokola o kakvom se poklonu radi i ko mu je vlasnik? Vrlo teško. Zbog toga su osnovane sumnje koje izražavaju diplomate u Sarajevu, da je sam Lavrovov tim na indirektan način putem svojih domaćih kanala, prilikom pripreme posjete i protokola, predložio takav poklon. On nije sigurno došao iz Dodikove glave. Nakon što se skandal desio, stečeni su i formalni uslovi da se Dodik pusti niz vodu. Kreiran je javni utisak da je laktaški trgovac ponizio ministra vanjskih poslova Rusije kao i samu Rusiju kao državu, koja sebi ne dozvoljava takve skandale. A šta je u pozadini svega?
 
Rezultati politike se mjere prema stvarnim i mjerljivim potezima, a ne prema PR nastupima i galamama. Samo nekoliko dana prije dolaska Lavrova, Dodik je ponizno skinuo ploču sa imenom Radovana Karadžića sa studentskog doma na Palama. Taj potez govori da se Dodik boji sankcija Evrope i upozorenja iz Sjedinjenih Američkih Država koje su ga stavile na crnu listu. Iako otvoreno propagira ruske interese na Balkanu i Bosni i Hercrgovini, Dodik je skupa sa kolegama iz Predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem i Željkom Komšićem, potpisao ANP učvrstivši time saradnju sa NATO paktom. Javno je Dodik protiv NATO pakta, a stvarno je potpisao isto što i Komšić i Džaferović. Ako misli da se tako može poigravati sa Rusijom koju koristi za svoju vladavinu, onda se sigurno zanio, jer to nije jezik kojim se komunicira. Sjedenje na dvije stolice ne mogu izdržati puno ozbiljnije države, a ne jedan siromašni administrativni entitet podijeljen na dva dijela, istočni i zapadni. Ime mu je Republika Srpska.
 
Lavrov je sve vrijeme posjete ustvari slao poruku prema Evropi i Americi, a ne Dodiku i njegovim sljedbenicima. Snažnu poruku su poslali i Džaferović i Komšić i jasno rekli koje su političke snage prozapadne, a koje ne. I Čović se još jednom svrstao vjerujući da je neko naivan u velikom svijetu politike. Dodik je bio gorivo za sva ta preplitanja. Odavno stavljen na marginu i crnu listu na zapadu, uspio je zvanično i javno staviti svoje ime i na Ruskoj otpusnoj listi. Poruka je jasna, vrijeme je za novog ruskog igrača, Dodiku je prošao rok!  (Vijesti.ba)