.

 

 

 

 

 


.

Zamislite spomenik u Prijedoru na kome će, uz istu poruku kao na Kazanima, stajati imena 102 ubijena prijedorska djeteta. Dok se to ne desi cijela RS će biti spomenik zločinu.  Gradsko vijeće Sarajeva usvojilo je prijedlog gradonačelnice Benjamine Karić o podizanju spomen-obilježja Kazani na Trebeviću, u znak počasti građanima srpske nacionalnosti ubijenim tokom rata.  Put u potpunu katarzu i pomirenje

Ovo je, vrlo moguće, prvi put nakon rata u Bosni i Hercegovini da jedan grad podiže spomenik ljudima koji su pobijeni od strane oružane sile u vlastitim redovima. I tim više, Sarajevo na ovaj način pokazuje kako se bori ne samo za istinu, ne samo za dignitet nevino ubijenih ljudi, nego i za denacifikaciju. Po ovom prijedlogu, a kako se čini biće realizovan, možemo vidjeti da je glavni grad istrajao na istini.

Naravno, biće onih koji će reći šta se čekalo do sada i neće pogriješiti. Biće onih koji će pitati zašto na spomeniku neće stajati imena ubica, biće onih koji će sve ovo staviti u folder jeftinih PR političkih i populističkih kampanja, ali svi zajedno neće promijeniti činjenicu da će se Sarajevo ovim spomen-obilježjem i zvanično ograditi od  zločinaca i da će odati puni pijetet prema ubijenim sugrađanima.

Samo ovako i jedno ovako se može gledati usvojena inicijativa ako ste dobronamjerni i ako zaista želite dobro i gradu i građanima i državi.

Ali, na žalost, nije trebalo dugo čekati na reakcije uhljeb-nacionalista iz manjeg bh. entiteta. Tako predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH Đorđe Radanović ističe da je novi prijedlog gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić o podizanju spomen-obilježja Kazani na Trebeviću “apsolutno neprihvatljiv i uvredljiv za predstavnike srpskog naroda.”.

Ovo više djeluje kao protest zarad protesta kako bi se usporila, obezvrijedila i makar virtualno izbrisala gradnja spomen-obilježja na Kazanima.

S druge strane, pogledajmo šta će pisati na spomeniku:

“Zauvijek ćemo se, s tugom i poštovanjem, sjećati naših ubijenih sugrađana:

Bošković (Spasoje) Nevenka, 1933 – 1992.

Bošković (Simo) Marko, 1929 – 1992.

Ćeranić (Mihajlo) Dragomir, 1943 – 1992.

Drašković (Branko) Mileva, 1936 – 1993.

Frankić-Brkljač (Vinko) Ranko, 1952 – 1993.

Jovanović (Vojo) Duško, 1954 – 1993.

Komljenac (Ilija) Marina, 1926 – 1993.

Lavriv (Mihaila) Ana, 1942 – 1993.

Lavriv (Stefan) Vasilj, 1933 – 1993.

Lemez (Neđo) Novka, 1950 – 1992.

Nikolić (Nikola) Ergin, 1966 – 1993.

Radosavljević (Boro) Branislav, 1952 – 1993.

Šteta (Lutvo) Ago, 1942 – 1994.

Vučurović (Dobrivoje) Zoran, 1952 – 1992.

Žuža (Jefto) Stojan, 1933 – 1992.”

Prijedor, grad okovan zločinima bez spomenika

E sad zamislite spomenik u Prijedoru, na kome će uz istu poruku stajati imena 102 ubijena prijedorska djeteta i još preko tri hiljade ubijenih Prijedorčana. Zamislite da taj spomenik nastane na zahtjev gradonačelnika Prijedora koji, umjesto što po mrežama postavlja svoje opskurne fotografije, treba da radi za sve građane i za sve one koji su bili građani. Bili, pa ubijeni – zbog drugačijeg imena i prezimena.

Zamislite da je Dalibor Pavlović, tako se zove gradonačelnik, ustao, rastrijeznio se pa pogledao oko sebe i kazao:

“Vidite, u mom gradu je ubijeno 102 djece, starosti od tri mjeseca do 17 godina. Bila bi ljudska obaveza prekinuti strašnu šutnju i malenim nakon skoro tri decenije podići spomenik.”

Umjesto toga, jedno veliko ništa, muk nad ubijenom djecom, muk nad Tomašicom, Keratermom, Omarskom…

Spomenici kojih nema

I onda bi mogli redom po okrvavljenoj Bosni i Hercegovini ići, pa se zapitati:

1. Gdje je spomenik za strašnu Sušicu u Vlasenici u kojoj je ubijeno 1617 logoraša?

2. Gdje je spomenik za “Vilinu vlas”, masovno silovalište u Višegradu u kome je silovano preko 200 žena?

3. Gdje je spomenik za žive ljudske lomače u Pionirskoj ulici i na Bikavcu u Višegradu kada je živo zapaljeno više od 140 žena, djece i staraca?

4. Gdje je spomenik za strijeljanu djecu u Trnovu od strane “Škorpiona”?

5. Gdje je spomenik za ubijene u Brčkom i Bijeljini?

I tako bi trebalo desetak tekstova samo da se pobroje sva stratišta u RS-u. A ako bi otišli pa pogledali šta se dešava u pobrojanim mjestima i stratištima, umjesto spomenika ubijenim civilima, vidjeli bi kako se slave njihovi krvnici i fašistička ideologija istrjebljenja.

Ovo što je Sarajevo uradilo možda je koju uncu daleko od potpune korektnosti, ali je milijardama milja ispred svega onog što (ne) radi manji bh. entitet, dok skrnavi povijest, prepravlja udžbenike i zločince uvodi na tron heroja.

Na koncu, hajde onako ljudski da vidimo koliko vlasti RS-a daju novaca za Memorijalni centar Srebrenica u Potočarima, a koji se nalazi na teritoriji tog entiteta? Ništa. Nula. Nema sredstava. A kako će i biti, kad je narativ u tom istom RS-u da je riječ o, pazite sad, “muslimanskom vojnom groblju”, kako ga onomad nazva član Predsjedništva Milorad Dodik ili kako prije neki dan reče Milan Jolović-Legenda, zloglasni komandant “Vukova sa Drine” koji su među prvima ušli u pokorenu Srebrenicu-Desilo se to što se desilo (?).

Spomenici i komemoriranje, uslovno kazano drugoj strani, su zapravo spomenici ljudskosti, ultimativni dokaz kajanja i onog što se zove odistinska katarza.

I tu strane nisu bitne. Nakon svega – lli jesi ili nisu čovjek. Spomenik za sve nevino ubijene u ovoj zemlji i regionu je nulta točka, ugaoni kamen od koga se mora krenuti. Bez ali!

A ona 102 ubijena prijedorska djeteta, i nakon smrti i dalje leže mrtva u pokušaju uništavanja sjećanja. Umjesto toga, čiča Draža, krvnici Mladić i Karadžić, još uvijek gledaju s murala svoj zaluđeni puk diljem Srbije i RS-a.

“Oprostite maleni, što vas nismo uspjeli zaštiti”, trenutno su samo riječi u zraku. Bez i jednog spomenika, koji bi morao biti u granitu najtvrđem.

Za sve njih, a oni su:

1. Alagić Sulejman, 17 godina

2. Ališić Anel, 15 godina

3. Ališić Muhamed, 17 godina

4. Bačić Elvisa, 11 godina

5. Bačić Ernest, 3 godine

6. Bačić Ferida, 13 godina

7. Bačić Jasmin, 8 godina

8. Bačić Nermin, 13 godina

9. Bačić Nermina, 6 godina

10. Bačić Sabahudin, 13 godina

11. Bačić Semir, 5 godina

12. Bačić Sudbin, 17 godina

13. Bačić Refika, 5 godina

14. Bačić Zikret, 16 godina

15. Bačić Zikreta, 10 godina

16. Bašić Maida, 12 godina

17. Bašić Enver, 15 godina

18. Behlić Aladin, 13 godina

19. Behlić Anel, 1 godina

20. Behlić Ermin, 16 godina

21. Behlić Senadin, 9 godina

22. Bešić Edin, 15 godina

23. Bešić Kemal, 15 godina

24. Blažević Suad, 17 godina

25. Brdar Emsud, 16 godina

26. Brdar Jasmin, 16 godina

27. Brdar Samir, 15 godina

28. Čaušević Edin, 16 godina

29. Čaušević Emir, 16 godina

30. Dedić Damir, 16 godina

31. Dedić Elvis, 17 godina

32. Dolić Vjekoslav, 16 godina

33. Duračak Džemal, 16 godina

34. Duratović Enes, 17 godina

35. Duratović Halid, 15 godina

36. Dženanović Ajdin, 8 godina

37. Dženanović Alen, 4 godine

38. Dženanović Idriz, 15 godina

39. Dženanović Maida, 17 godina

40. Đonlagić Fehim, 17 godina

41. Ejupović Edis, 17 godina

42. Forić Amir, 11 godina

43. Forić Mirsad, 17 godina

44. Habibović Almir, 17 godina

45. Hadžić Jasim, 17 godina

46. Hajrudin Jasmin, 17 godina

47. Harca Miroslav, 17 godina

48. Hegić Fahrudin, 16 godina

49. Hegić Fikret, 17 godina

50. Hodžić Alija, 17 godina

51. Hopovac Adis, 5 godina

52. Hopovac Ibrahim, 7 godina

53. Horozović Nermin, 11 godina

54. Horozović Nermina, 15 godina

55. Hrnić Zlata, 15 godina

56. Jakupović Armin, 14 godina

57. Kadić Dževdet, 17 godina

58. Kadić (Abdulah) Edin, 17 godina

59. Kadić (Dževad) Edin, 18 godina

60. Kadić Elvis, 15 godina

61. Kadirić Admir, 17 godina

62. Kadirić Fahrudin, 16 godina

63. Kadirić Nedžad, 16 godina

64. Kadirić Sanel, 14 godina

65. Kadirić Suad, 17 godina

66. Kaltak Almir, 16 godina

67. Karagić Amir, 15 godina

68. Karagić Jasmin, 15 godina

69. Karagić Samir, 17 godina

70. Karagić Elvir, 16 godina

71. Kenjar Muhamed, 10 godina

72. Mahmuljin Faruk, 17 godina

73. Mahmuljin Midhat, 16 godina

74. Marošlić Almir, 15 godina

75. Matanović Ervin, 16 godina

76. Matanović Goran, 14 godina

77. Matanović Zoran, 17 godina

78. Matanović Predrag, 17 godina

79. Mešić Elvedin, 17 godina

80. Mlinar Luka, 15 godina

81. Muhić Nedžad, 17 godina

82. Mulalić Emira, 5 godina

83. Pašić Sakib, 16 godina

84. Poljak Ilijaz, 17 godina

85. Pranjić Krešimir, 14 godina

86. Ramulić Kemal, 17 godina

87. Redžić Almir, 14 godina

88. Redžić Namir, 3 godine

89. Redžić Vahid, 8 godina

90. Rizvanović Elvis, 14 godina

91. Salihović Midhet, 15 godina

92. Selimović Elvir, 17 godina

93. Sječić Edin, 17 godina

94. Softić Velid, 3 mjeseca

95. Švraka Mirsad, 17 godina

96. Talundžić Almir, 17 godina

97. Tatarević Amir, 17 godina

98. Tukerić Stipo, 14 godina

99. Vojniković Sanel, 15 godina

100. Zulić Admir, 17 godina

101. Žerić Armin, 17 godina

102. Osmanović Muharem, 17 godina

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

IZVOR: AL JAZEERA