.

 

 

 

 

 


.

Šta se ovih dana događa u prostorijama RIK u sitnim noćnim satima?

Razmatraju se ključna pitanja od javnog interesa i značaja, iscrtava mapa političkog spektra i ideološkog identiteta društva u ovom trenutku.  Odobravaju, obaraju, dopunjuju i prepravljaju liste kandidata za učestvovanje na predstojećim izborima.

Ujutru se zatim mogu pročitati vijesti poput ove posljednje: RIK je na sjednici kasno tokom noći 9. juna razmotrila i usvojila prigovor grupe građana „Pokret Levijatan – živim za Srbiju“ i donijela rješenje kojim se proglašava ta izborna lista za parlamentarne izbore raspisane za 21. juni.

Riječ je o profašističkoj, ekstremno desničarkoj, prema određenim manjinskim grupama u društvu dokazano i fizički nasilnoj političkoj grupaciji, koja je uspjela da savlada složenost procesa prikupljanja potpisa, njihove ovjere, skupi novac za kampanju, i na kraju postane potencijalni i legitimni izbor za građane.

One kojima je politički izraz, recimo, prebijanje pripadnika romske nacionalnosti, upadanje u njihove kuće, oduzimanje imovine, hvatanje izbjeglica i migranata po ulicama širom Srbije i prijetnje da će ih unakaziti ako nastave da se slobodno šetaju, upadanje kolima u izbjegličke centre sa namjerom gaženja ljudi koji su u njemu, uprkos prisustvu vojske koja je nadležna za bezbjednost tih centara, nacistička i hitlerovska obilježja i pozdravi…

Dio javnosti i posmatrači društvenih i političkih prilika izražavaju uveliko uvjerenost da Levijatan ne bi uspio da preda listu od 10.000 ovjerenih potpisa da im u tome nije pomogao ili u potpunosti odradio posao, ni manje ni više, nego predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, odnosno njegova partijska mašinerija.

Kada se, međutim, pogleda konačni spisak 21 učesnika izbora 21. juna, Levijatan možda jeste najočiglednije nasilan, odnosno politički zasnovan na mržnji, rasizmu, nacizmu u najčistijem obliku, ali više od polovine kandidovanih političkih grupacija imaju sličnu ideološku osnovu.

Ako izuzmemo nacionalističke i iz ratova devedesetih huškačke vladajuće partije, SNS i SPA, sljedeći, odnosno 3. na glasačkom listiću biće Srpska radikalna stranka, osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja.

Potom, pod brojem pet, nalazi se lista Aleksandra Šapića, koji u svojim redovima ima, takođe, ratnozločinačke propagandiste, i koji sa ponosom objavljuje „selfije“ sa osuđenim ratnim zločincima, propagirajući izrazito nacionalističku politiku.

Odmah iza, pod brojem šest, nalazi se lista Za Kraljevinu Srbiju (Pokret obnove Kraljevine Srbije, Monarhistički front) – Žika Gojković, čije samo ime govori o oživljavanju četničkog pokreta i odgovorima na politička i društvena događanja u tom nacionalističkom i desničarskom maniru.

Potom, građani će već za samo tri mjesta ispod moći da se opredijele za listu pod imenom Metla 2020, grupaciji koja se okuplja oko ideja nacionalističke i izrazito antievropske, antimigrantske stranke koja se zalaže za ukidanje prava različitih manjinskih grupa – Demokratske stranke Srbije.

Na 10. mjestu nalazi se lista koju predvodi ništa drugačiji, možda i ekstremniji, Milan Stamatović, sa pojmovnim sklopom „Zdrava Srbija“ u imenu, što ukazuje na osnove političkog opredjeljenja, Srbija očišćena od svega što nije srpsko, pravoslavno… Naravno, to nije sve.

Idemo dalje… Prava desničarska i nacionalistička poslastica čeka birače na mjestu broj 12 – Milica Đurđević Stamenkovski – Srpska stranka Zavetnici, koja se po ekstremizmu može staviti rame uz rame Levijatanom, a odmah iza diše za vratom nezaboravni Velja Ilić, čiji nacionalistički i nasilnički politički opus nije moguće obuhvatiti u samo par rečenica.

Možda je stoga dovoljno reći da se u nazivu njegove liste nalazi ime kontroverznog učesnika rata, osumnjičenog i prepoznatog kao nikada kažnjenog za ratne zločine na Kosovu – generala Momira Stojanovića.

Na 15. mjestu nalaze se takozvani Suverenisti, iza kojih se krije desničarska partija Saše Radulovića i Dosta je bilo. To je u zbiru čak devet lista sa manje ili više nasilnom politikom isključivanja prava građanima koji nisu srpske nacionalnosti, pravoslavne vjere i poštovaoci SPC, četnika, koji su drugačije seksualne orijentacije, ljevičari, zalažu se za članstvo Srbije u Evropskoj uniji.

Njima se, naravno, priključuju i ove dvije vladajuće – SNS i SPS, i to, u smislu tvrdnji da su im upravo one pomogle da prikupe potpise i budu dekor za navodno slobodnu i fer izbornu utakmicu, kao odgovor na bojkot onih partije i organizacija koje su ukazivale na diktatorki način njihove vladavine.

Među preostalih deset lista, pet su manjinske liste – Bošnjaka, Albanaca i Mađara, a ostale su one sa evropskim predznakom.

I među njima ima, razumije se, onih koji su pod sumnjom da im je upravo Vučić obezbijedio potpise i omogućio izlazak na izbore.

Još je sumornija slika kada se zna da je najjača opoziciona grupacija koja se zalaže za bojkot takođe nacionalistička, sastavljena od Dveri i Narodne stranke Vuka Jeremića.  (Vijesti.ba / Danas.rs)