Fond za humanitarno pravo (FHP) osudio je odluku Apelacionog suda u Beogradu da Ranki Tomić,
osuđenoj za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, smanji kaznu s pet na tri godine zatvora. – Razlozi kojima se Apelacioni sud rukovodio prilikom smanjenja kazne ponižavajući su za porodicu žrtve te se navodima iz obrazloženja presude obesmišljavaju postupci za ratne zločine koji se vode pred sudovima u Srbiji – navodi se u saopćenju FHP-a.
Brutalno mučenje
FHP podsjeća da je Odjeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beograd 26. novembra 2018. godine donio presudu kojom je Ranku Tomić, starješinu jedinice „Front žena Petrovac”, koja se nalazila pod komandom Petrovačke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), proglasilo krivom zato što je, zajedno s drugim pripadnicama jedinice kojom je komandirala, sredinom jula 1992. godine u mjestu Radić (Bosanska Krupa) mučila i nečovječno postupala prema ratnoj zarobljenici Karmeni Kamenčić, i osudilo je na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, koja je zakonski minimum za ovo krivično djelo.
Za ubistvo Karmene Kamenčić su pred Vrhovnim sudom Federacije BiH osuđene i saborke Ranke Tomić, Bora Kuburić i Radmila Banjac, na kazne zatvora u trajanju od po tri godine.
Ranka Tomić je osuđena jer je, zajedno s drugim pripadnicama „Fronta žena Petrovac“, zlostavljala i mučila ranjenu zarobljenicu Karmenu Kamenčić, tako što su je pred mještanima sela Radić (BiH) tjerale da skine svu odjeću sa sebe, odsjekle su joj kosu i urezale križ na glavi, tukle je štapom i tjerale da iskopa sebi grob, te natjerale da legne na leđa u iskopanu rupu, nakon čega je tada maloljetni Veselko Đukić u nju ispalio nekoliko metaka iz automatske puške, usmrtivši je na licu mjesta.
Odlučujući o žalbi branioca, Apelacioni sud je našao da je prvostepeni sud, kao olakšavajuće okolnosti, propustio da cijeni protok vremena od izvršenja ovog zločina koji, zajedno s činjenicom da Ranka Tomić ranije nije osuđivana, da ima 62 godine i da ne postoji mogućnost ponavljanja istog krivičnog djela, čini opravdanim da joj se kazna smanji.
Apelacioni sud je mišljenja da se i ovakvom kaznom može postići svrha kažnjavanja. Kako je navedeno: „U ovom slučaju izostaje potreba za sprečavanjem okrivljene da vrši krivična djela, jer druga krivična djela ni do sada nije vršila, a nije realno da će se ponovo stvoriti okolnosti u kojima je moguće vršenje ratnih zločina. Naime, ovom kaznom sud reagira na učinjeni zločin učinioca i zbog toga je okrivljenoj odmjerio zasluženu kaznu. Ovakva kazna predstavlja jasan stav države i društva da je pravično kazniti učinioca ratnih zločina, jer je osjećaj pravednosti ključni element pravnog poretka jedne države.“
Prema citiranom stavu Apelacionog suda, Ranki Tomić je, između ostalog, smanjena kazna zbog toga što je izvršila ratni zločin, a ne neko drugo krivično djelo, jer su šanse da ponovi ratni zločin minimalne.
Odmjeravanje kazne
Ovakvim obrazloženjem Apelacionog suda se izvršioci ratnih zločina, zbog protoka vremena i nemogućnosti ponavljanja tog djela, privilegiraju prilikom odmjeravanja kazne. Isto tako, stav da ova presuda predstavlja jasan stav države i društva da je potrebno kazniti izvršioce ratnih zločina – pa makar i kaznom ispod zakonskog minimuma – neprihvatljiv je, navodi FHP.
Ovakvim tumačenjem postojanja olakšavajućih okolnosti na strani optuženih obesmišljavaju se postupci za ratne zločine u Srbiji, a žrtve i članovi njihovih porodica ponižavaju i onemogućavaju da dosegnu minimum pravičnosti koji jedan krivični postupak može da pruži – zaključeno je u saopćenju Fonda za humanitarno pravo. saff.ba