Polako se počinje pričati o narednim izborima. Nije to baš tako blizu, mnogo je tema koji svakodnevno preuzimaju primat, ali ipak, svi su svjesniji da će naredni parlamentarni izbori biti značajni jer se očekuje promjena vlasti. Barem u FBiH. “Trojka” plus ostali partneri iz probosanskih političkih stranaka pretendiraju na većinu u PS BiH i Parlamentu FBiH, te formiranju Vijeća ministara BiH i Vlade FBiH. U okviru tih pretenzija nalaze se i pozicije članova Predsjedništva BiH koji svoju biračku bazu imaju u FBiH. Zajednički kandidati za članove Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda imaju velike šanse za pobjedu, tu nije potrebna neka posebna analiza. Ogromna je biračka baza koja bi u slučaju dogovora svih tih stranaka stala iza zajedničkih kandidata. Ipak, ono što se kao mantra ponavlja već dugo vremena je da isključivo zajednički kandidat ima šansi pobjediti Izetbegovića i Čovića ili Komšića. Postavlja se pitanje je li to baš tako?
KAKO STVARI STOJE NA TERENU?
Izetbegovićeva baza za pobjedu na izborima se uveliko smanjila jer je izgubio skoro sve gradove u FBiH. Ogromno biračko tijelo gradskih sredina više njega ne razmatra kao opciju i teško da će se u tom kontekstu nešto promjeniti. Umjesto nekih promjena u svojoj oronuloj i prevaziđenoj SDA sktrukturi on redovno upotpunjuje galeriju omraženih likova nekim novim kojih se ljudi u urbanijim sredinama manje-više gnušaju.
Realno, mogli bi kazati da na svakog novog arogantnog “pulena” koji u javnom prostoru, SDA izgubi 5.000 ili 10.000 pristojnih glasača. Neshvatljivo je odsustvo realnosti i njegovim kadrovskim eskapadama i očigledno nikada neće naučiti lekciju osim kad lično ne izgubi. Naravno, ako on uopšte tu kadrovsku politiku vodi tj. ako to ne radi njegova supruga.
Slična je situacija i kod Komšića. Taj čovjek, zbog odsustva znanja i poslovičnoj lijenosti potpuno je neprikladan da vodi procese ili organizacije, očigledno nikada nije bio svjestan profila svoje izborne baze. Nije shvatao, da dobar dio, većinski dio njegovih glasača iz velikih gradskih sredina su u svojoj osnovi anti-SDA glasači, pa tek nakon toga sve ostalo.
Potpuno se prepustio SDA dozvolivši toj stranci neizmjeran uticaj na sve što radi i rezultat je tu – DF de facto više ne postoji.
Grdno se Komšić vara ako misli da će bez DF strukture, a samo na osnovu anti-HDZ retorike izvući pobjedu. Jednako kao što se prevario kad je potcjenio refleks svojih glasača u Sarajevu kad je izdao Vladu “šestorke”.
Čović, opet, bilo šta da uradi, ne može imati dovoljan bazen glasača za pobjedu osim u slučuju potpune “apartheidizacije” izbornog procesa promjenom izbornog zakona po njihovoj volji, a to se neće desiti. Nema šanse.
Jedina stvarna prednost koju ova tri kandidata za članove predsjedništva BiH imaju, jeste iskustvo.
Sva trojica imaju respektabilno iskustvo u vođenju kampanja, pobjeđivali su. U tom kontekstu, sve što treba uraditi je ponuditi kvalitetne protukandidate sa iskustvom. A takvih ima pristojan broj, već se njihovim imenima špekulira u medijima.
Momentum je tu, očekivanja građana su prisutna, “trojka” je dokazala da može mijenjati stvari i pobjeđivati SDA na lokalnom nivou, dolazi vrijeme da svoju koheziju i ozbiljnost pokaže i u borbi za državu.
Poželjno je da se pronađe rješenje o zajedničkim kandidatima za glavne pozicije. Sve će biti jednostavniije ako se to uradi. Ali i ako politička realnost tako nešto ne dozvoli, nije istina da je ovim pomenutim političarima od kojih se narod umorio, osigurana pobjeda. Daleko od toga. Nek se ne tješe takvom iluzijom!
(PRESS)