.

 

 

 

 

 


.

Džemat Mutnik – Stari Grad, koji osim Mutnika i Starog Grada, obuhvata

Bešiće i Arifagiće, smješten je u vrhu kozaračke čaršije, na putu Kozarac – Mrakovica. Do 1992. godine brojao je oko 350 domaćinstava. Džemat ima dvije džamije, Mutničku i Gradsku. Za Gradsku postoji predanje koje kaže da je sagrađena odmah po dolasku Turaka na ovo područje, 1518. godine. Tome u prilog govore njezina lokacija, jer se nalazi unutar zidina Starog Grada, i njezino ime, Asker (vojna) džamija, jer je služila isključivo za potrebe vojne posade, a tek po ukidanju kapetanije i za potrebe stanovništva. K   ao postojeći objekt zvanično se spominje 1736. godine.

Mutnička džamija, koja je prije agresije na Bosnu i Hercegovinu bila pod zaštitom države, po narodnom predanju, sagrađena je kada i Aladža džamija u Foči, dakle u 16. st. Prvu rekonstrukciju doživjela je 1838. godine. Obje su džamije srušene 1992. godine.

Mutnička džamija je obnovljena i svečano otvorena 2005. godine, a Gradska džamija, je sve do 2016. godine, bila u ruševnom stanju, kada je zbog njenog učestalnog obrušavanja cjelokupna srušena. Iskreno se nadamo da ćemo u skorije vrijeme dočekati njenu ponovnu izgradnju.

U Mutničkoj džamiji službovali su sljedeći imami: Bekir ef. Dedić, hfz. Mehmed ef. Dedić i Derviš ef. Zenkić. Poslije agresije, u ovom džematu službovali su Abaz ef. Muratćehaić  i Jasmin ef. Glamočanin, aktuelni imam džemata.

U Gradskoj džamiji službovali su sljedeći imami: muderis Smail ef. Karabašić, Omer ef. Beglerbegović, Mehmed ef. Nasufović, Mustafa ef. Medanhodžić, Hasan ef. Mrkalj, Husein ef. Baraković, Abdulah ef. Bešić, Muharem ef. Bešić i  hfz. Ismail ef. Rušidi.

Među alimima, koji su rodom iz ovog džemata ili su u njemu samo službovali, ističe se njih nekoliko:

  • Hfz. Mehmed ed. Dedić, rođen u Kozarcu, a visoke škole i hifz završio u Istanbulu. Kao imam službovao je u Mutniku, a uz to je obavljao i dužnost imama matičara za područje pola kozaračke regije. Sin je Bekir ef., koji je također, bio imam u Mutniku.
  • Šejh Smail ef. Karabašić je, također, rođen u Kozarcu. Školovao se u Istanbulu, gdje je slovio za velikog alima. U Istanbulu je boravio 18 godina. Kao imam u Starom Gradu bio je dosljedan poštivanju Šerijata. Za života je uvakufio porodičnu kuću u centru Kozarca, na čijim se temeljima danas nalazi zgrada Medžlisa IZ Kozarac.
  • Hfz. Ismail ef. Rušidi rođen je u Tetovu. Pošlo mu je za rukom da sjedini ova dva džemata ( džamije su udaljene svega 150 metara ). Bio je izrazito poštovan i cijenjen. Pokazao se kao veliki aktivista u džematu. Narod ga je posebno volio zbog lijepih vazova koji su najveću kozaračku džamiju ( Mutničku ) punili do posljednjeg mjesta. Poznavao je turski, makedonski i bosanski jezik. U ovom džematu, gdje je izgradio i porodičnu kuću, ostao je 32 godine, sve do agresije, kada je protjeran. U Kozarcu se nije uspio vratiti živ. Umro je kao muhadžir u Francuskoj 1999. godine, i po vlastitoj oporuci, ukopan je u mezarje pored Mutničke džamije.

Među istaknute vakife ovog džemata ubrajaju se: Mehaga Hadžiosmanagić, uvakufio 14.000 m2 zemljišta za plaću mujezina Gradske džamije; Ilijaz Zenkić i h. Abaz ef. Muratćehaić uvakufili su značajna novčana sredstva; h. Šero Mujagić, uvakufio sredstva za mimber u džamiji; i Abdulah Bešić, uvakufio sredstva za izgradnju sadašnje Mutničke džamije.

U džematu se redovno obavljaju svi dnevni namazi, džuma namaz, teravih namaz i bajram namazi, a mektebska nastava izvodi se dva puta sedmično, subotom i nedjeljom. Uz dvije džamije, džemat posjeduje i gasulhanu, dvije njive i tri mezarija.

Na dan napada na Kozarac, 24. maja svake godine, nakon klanjanja podne namaza u Mutničkoj džamiji, hiljade okupljenih Kozarčana formiraju kolonu s imamima na čelu i pješice prođu kozaračkom čaršijom do šehidskoj mezarja u Kamičanima, gdje se prouči Jasin i dova šehidima, a vazu – nasihat prisutnima.

Džemat Stari Grad oduvijek je funkionirao kao zaseban džemat, ali je zbog blizine Mutničke džamije, udaljene svega stotinjak metara, i iz ekonomskih razloga, pripojen džematu Mutnik oko 1970. godine.

Amir Mahić, ”Mutnik – Stari Grad”, Monografija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2013, str. 105