Prica koju je napisala jedna nasa Kozarcanka  i od koje pri citanju same suze niz lice podju....

Godine prolaze moj babo, kako da ti sve opisem i kazem u jednom pismu,i knjiga nebi bila dovoljna., a kamoli jedno malo duze pismo,pokusacu da ti opisem i ako znam kako mi je i koliko me boli ...
Ma htjedoh ti toga mnogo reci ali nestize ,stoga ti pisem ovo malo jada i tuge koji me prati cijelog mog zivota odkako nisi sa nama ...

Znas babo nije davno bilo otiso si da branis tu zemlju Bosnu ,sa puskom u ruci ,sa svojim Kozarcanima i Bosancima,prema Kozari nasoj ,
i tu je stalo sve ,vrjeme je zamene polako prestajalo i prestajalo ...rekose mi neki ljudi da ste uhapseni bili ...da ste otisli u nekakav logor smrti Omarsku, reko se mi da si prezivio i bjelu kucu,reko se mi da su vas lijepo obukli i poslali za razmjenu negdje u Bosnu,rekose mi puno toga , ma nevjerujem ja njima ,
ja zivim u nadi u tuzi u ocaju da ces doci i zakucati na nasa vrata ....

Eh" moj babo ,sta osta toga da ti nisam ispricala ,ali zato ti sad pricam i tjesim sebe u nadi da ces me saslusati (tamo negdje daleko)
znas da smo ja mama , brat i sva nasa famelija ,bili u tom nekom kako kazu sabirnom centru u Trnopolju,ma bili smo i gladni i zedni i bez igdje icegaa,ali vjerovali smo da ces nam barem ti doci i podariti nam onaj tvoj topli osmjeh i vedro lice...ali ali
Znas babo protjerail su nas iz logora u trece zemlje kako ih oni nazvase zlobnici ., dusmani..izvukli smo zivu glavu ali sta vrijedi ,kolko je zivota stradalo nevino i na kraju sta cenam zivot u tudzoj zemlji... ..

Eh" moj baboo, znas sta je jos toga bilo a neuspjeh ti reci ,znas da smo zivjeli u tvojoj firmi u Zagrebu,znas babo radili smo i ja i moj brat ,tvoj shef nas je zaposlio i ako nismo bili spremni za posla ali smo morali ,znas babo svi su nam pricali o tebi kao dobrom covjeku,kao najboljem radniku ,ma svasta su nam govorili ,bili smo ponosni na tebe sto si bio taki covjek...znas babo tvoj hijab jos uvjek stoji tamo gdje si ga i ostavio ,niko ga nevozi i nedira...izgleda ceka tebe..ali ali

Eh" moj babo nije davno bilo ,kad su prvi logorasi dosli iz logora(iz Bosne) u Karlovac ,isli smo svi tamo da te docekamo i ako smo znali da nema nist od toga ,ali ipak smo otisli da te trazimo ..ali ali ..
Poruke smo ti pisali i pisali babo a ti ni na jednu da nam odgovoris eh gdje si se skrio...(vracale-su se bez tvoga potpisa )...ali ali nada jos uvjek traje...

Eh" moj baboo zaboravi da ti kazem da su nam i majka i did negdje u okolici sela stradali,,,znas da su i tvoja braca skradala ,ostali su samo onaj naj mladzi i onaj naj stariji striko... ma znas sve je haos ,cjela famelija je po bjelom svjetu od zapada do juga pa do istoka i sjevera,protjerali su nas sviju nigdje niko skorom nije opsto..a porusili su sve... jedino, nadu nam nemogu srusiti i unistiti ...eh moj baboo...

Eh" moj baboo znas da sam i ja postala zena ,udala sam se i zivim negdje daleko od vas sviju ,kazu u zemlji koja nije ratovala stoljecima,pa sam moju fameliju osnovala sa osobom koju si ti dobro poznavao ...znas kad si mu rekao(u logoru) cuvaj mi porodicu ako prvi izadzes iz logora ,a ako ja izadzem ja cu se pobriniti za sviju ..sjecas se iz komsiluka je on...eh eh... ma znas ga garant..bio je sin tvog jarana ..

Eh" moj babo nisam ti ovo pricala, znas da si posato pravi dido,dobila sam cerkicu ima 12.godina, a i sina sam dobila tek mu je 10.god.,(ma isti je ti ) ,pa takodze ima i ova naj mladza 2.godine...eh moj baboo znas da se i moj brat(tvoj sin) ozenio ,a snaha je negdje iz okolice Kupresa ,(znas da si nas tamo vodio kad smo bili mali ), eh moj babuka ,znas da si dobio i jos jednu unukicu tj.4 po redu, od tvog sina ,posto si naveliko did... moja te djeca spominju cesto i uvjek traze da im opisem kakv si bio ,a meni to uvjek drago i ako je bolno ...ali skupim hrabrosti da te opisem kao velikog i dobrog covjeka ...

Eh" moj babo nista ti nisam pricala o mojoj mami ,to je zena kakve nema nadaleko ,citav zivot je sama(od tvog nestanka) ,mi smo ti u bjelom prokletom svjetu a ona sama u toj zemlji Bosni .
Znas da je ona na starom kucistu opet napravila istu onakvu kucu kakvu si ti nekad bio sagradio...znas da smo mi mamu pokusali da ubjedimo da nadze jednog dobrog druga(za zivot) i da se pomiri sa sudbinom kakva jest i da vise nezivi sama,,nije mogla da vjeruje da smo mi stvarno spremni da u nas zivot udze neka druga osoba umjesto tebe.,ali se ipak odlucila na taj korak ..i ako suze lije danima za tobom..

Eh" moj babo ona lije suze danima i danima ,znas da nosi naocale,znas da nema nikakve pomoci niti penzije niti bilo sta ...nema nista ,u nadi ceka tebe ....znas sta kaze za tebe, pa nek je i invalid samo nek je medzu nama nek sjedi u cosku ,eh nasa mama ...skromna kao i obicno..


Ma sve se promjenilo u toj zemlji Bosni ,nerekoh ti ni ovo ,nasa mahala ,carsija se sagradila bolja nego ikad imamo svega i svacega ,ali fali nam ona nasa raja stara ,fali nam osmjeh iz dna duse ,ma fali nam sve i svasta...
..
Eh" moj baboo , zaboravih ti i ovo reci ,znas da je tvoj sin(moj brat) zavrsio za mehanicara ,a znas kako si ti to mrzio ,uvjek si govorio nemoj samo u prljav poso ...ali eto to je izabrao...pa sad radi nesto sasvim drugo , znas da je on sagradijo onu vanjsku kuhinju nasu ,naucijo je i to ,ma sila ga natjerala a i neimastina,odkako tebe nema samo se muci kroz zivot ..a i mama sa njim se borila do kraja i bori se za opstanak jos uvjek ..

Eh" moj baboo i ja sam ti zavrsila za frizerku sjecas se nije davno bilo,uvjek si mi govorio ceri otvoricemo salon ovde kod kuce pa ces raditi i biti svoj covjek...ali ali ....
Ma ja sam se prilicno snasla u zivotu ,imam svega i svacega ,allah mi dragi podario djecu ,pa i para se ima ,ma ima se i zdravlja donekle,ali fali ona tvoja roditeljska ljubav ona atmosfera famelijarna .. ma fali sve, nema rjeci kojima se moze opisati ..

Ma sta da ti jos kazem trebas da dodzes pa da vidis divote bozije..
Ja jos uvjek cekam tebe....moj babuka....da ti sve ovo ispricam i da ti vidim one tvoje sjede kose i vedro lice nasmijano..
.mada ja tebe vidim u svakom (covjeku) prolazniku ,onako sjede kose punac`ak sa osmjehom ,osrednji godina...

Eh" moj babuka ....moj babuka....

nemogu vise ovu tudzinu da savladam jedva cekam da se kuci vratis pa da budemo sretni kao nekada u dobra stara prijeratna vremena...

i ako znam da je nemoguce.
Jel ovo je samo mrtvo slovo na papiru ispisano od jednog insana i nadam se da cete me shvatiti
Vi KOJI BUDETE CITALI ..
MOZDA SE NASTAVI OVA PRICA, NIKAD SE NEZNA!!!!!!