Bio je petak ,rekla bih dan kao i svaki drugi ,često sam se čula sa njom i taj njen poziv nije bio ništa neuobičajeno...Ono što me zabrinulo kod našeg razgovora je to što se često u zadnje vrijeme žalila na jake glavobolje,
znajući za njene zdravstvene probleme počela sam joj prigovarati da se ne pridržava uputa doktora i da mora bolje paziti na sebe.

Često sam razmišljala o njenim riječima kad mi je govorila da joj je od bolesti teža samoća "Preko dana ode se nekud, uradi se nešto , neko mi dođe i da se nekako "govorila je ."

Ali noć , kad se spušta noć neka strepnja se uvuče u insana i kao da nikad neće proći .A onda ta nesanica ,da mi se samo jednom pošteno naspavati ..." nastavljala bi. Ja sam je slušala , ponekad tješila ,ponekad razmišljala da želi da je češće posjećujem pa zato toliko spominje samoću i ono što joj ona predstavlja...
Da , bio je to petak , 18.decembar, dan kao i svaki drugi ....Ono čemu sam se radovala je naš dogovor da će doći kod mene pred Novu Godinu i ostati neko vrijeme ..
"Obići ćemo malo i Zumru ako ne bude veliki snijeg , htjela bih otići tamo , vidjeti ovo ,ono..." I tako je naš razgovor tekao uz njene povremene izjave kako je glava boli i kako se ne osjeća dobro .
Šalila sam se sa njom da mi se sad ne razboli zaozbiljno kad planira da me posjeti .Plakala je , govorila da me voli ,da voli moju djecu i da nas je željna, ne može dočekati kad će nas vidjeti ...
Tog običnog petka završila sam razgovor sa njom i vratila se uobičajenim obavezama ... Prošao je taj obični petak i došla je subota .
Razgovarala sam sa sinom kako da uredimo sobu jer mu je sutra rođendan .Uveče su me posjetili prijatelji i dok smo sjedili i razgovarali , zazvonio mi je telefon , bio je to moj Senad .
Bila sam iznenađena što me zove u to doba , bilo je već oko pola deset, ali sam bila sretna zbog poziva , počela sam neobavezno -Gdje si , gdje su tvoji , kako si .-On me kroz suze pitao "Pa ti ništa ne znaš?!"...Neka hladnoća , zla slutnja mi je prošla kroz čitavo tijelo ali poznavajući Senada ... On se inače voli šaliti i uvijek od njega mogu očekivati nešto čemu ću se nasmijati , pitala sam ga šta je to što bi trebala da znam .
U meni je sve vrištalo da mi ne kaže ništa ili samo da se nasmije i kaže da se šalio ,ali sa druge strane telefona na trenutak je zavladala tišina ... Želeći da se što prije riješim neizvjesnosti ponovila sam pitanje ....
On mi je rekao "Pa umrla ti je majka ".... Slušala sam ga ali ga nisam čula , tražila da mi ponovi to što je rekao i ponovio mi je .... Držala sam slušalicu i stajala nijemo ne mogavši izustiti ni riječ ...
Prijateljica mi je uzela slušalicu iz ruku i uporno su me pitali ko me zvao i šta se desilo ... Kao u bunilu sam u pola glasa rekla , -Nemam više majku , umrla je moja Sena ...Poslije nekog vremena i ne sjećam se više koliko zvala sam komšiluk i pitala je li istina da je umrla , žena koja je bila puna života , koja je nasmijavala sve oko sebe ...žena koja ... moja Sena ...
Komšija mi je rekao da nije umrla ,u komi je ali da budem spremna na sve ... Čitavu noć nisam spavala , rekli su mi da budem spremna i ja sam se svo vrijeme spremala na ono što me čeka .....
U nedjelju ujutro u 08h javili su mi da mi je majka umrla to jutro u 04h ... Umrla je a ja nisam bila kraj nje ... I tako tog običnog petka poslije podne razgovarala sam sa svojom majkom kao i toliko puta do tada ....  Sa jednom razlikom , nisam znala , niko mi nije rekao da ću tog običnog petka zadnji put razgovarati sa svojom majkom ....

Uskoro će pune tri godine kako je umrla a ja još nisam dovršila razgovor sa njom , nisam joj rekla sve što sam htjela ... Za koji dan je trebala doći kod mene pa bih imala vremena sa njom razgovarati o svemu ....
Taj dan nikad nije došao ... Moja Sena mi se ukrala , otišla je a da nismo dovršile razgovor majke i kćeri i nikad ga nećemo dovršiti ....

Eto , danas sam se sjetila jednog običnog petka prije tri godine , ne znajući tad da taj petak nikako nije običan , da ću na taj petak zadnji put čuti glas, riječi , strahove i želje moje majke ....

I da , 20. decembar je i rođendan mome sinu .... Ne , ni jedan dan , ni jedan datum nisu obični , svaki od njih nosi snove , želje , nade , bol , tugu , sreću .... Svaki dan je po nečemu poseban ...
Eh... što to nisam znala jednog običnog petka u decembru .....

Senada Sivac